MALO SOKAČE
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


Lep provod,puno zanimljivosti i luda zabava...
 
PrijemTražiLatest imagesRegistruj sePristupi
Traži
 
 

Rezultati od :
 
Rechercher Napredna potraga
Ko je trenutno na forumu
Imamo 2 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 2 Gosta

Nema

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 42 dana Sub Avg 19, 2023 3:58 pm
Zadnje teme
» Da li verujete u ljubav na prvi pogled?
Grčka mitologija - Page 2 Clock10Pon Jan 19, 2009 12:24 pm od Rin Tin Tin

» na slovo na slovo
Grčka mitologija - Page 2 Clock10Čet Jan 15, 2009 1:42 am od Rin Tin Tin

» Da se malo lazemo ?
Grčka mitologija - Page 2 Clock10Čet Jan 15, 2009 1:41 am od Rin Tin Tin

» nastavi igru
Grčka mitologija - Page 2 Clock10Čet Jan 15, 2009 1:41 am od Rin Tin Tin

» asocijacije
Grčka mitologija - Page 2 Clock10Uto Jan 13, 2009 2:28 pm od kolisa

» brojanje do 10 000
Grčka mitologija - Page 2 Clock10Uto Jan 13, 2009 2:28 pm od kolisa

» Srecan rodjendan Kolisa!
Grčka mitologija - Page 2 Clock10Pon Jan 12, 2009 10:35 pm od kolisa

» Test inteligencije.....
Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sub Dec 27, 2008 1:18 am od stryker

» Da li više volite crnu ili belu stranu eurokrema?
Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Dec 24, 2008 10:25 pm od Dalai Lama

Mart 2024
PonUtoSreČetPetSubNed
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031
KalendarKalendar
Navigacija
 Portal
 Indeks
 Lista članova
 Profil
 FAQ - Često Postavljana Pitanja
 Traži

 

 Grčka mitologija

Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći
AutorPoruka
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:01 pm

Paris

(Sin trojanskog kralja Prijama i njegove žene Hekabe, zaèetnik trojanskog rata)
U noæi pred njegov dolazak na svet Hekaba je usnila zloslutan san: rodila je goruæu baklju koja je zapalila Troju. Kralj Prijam obratio se vraèu koji mu je san protumaèio ovako: Hekaba æe roditi sina, koji æe biti uzrok pada Troje. Kao vladar oprezan i mudar Prijam je naredio da novoroðenog deèaka odmah odnesu na goru Idu i ostave u šumskom žbunju. Ali deèaka je našla medvedica i othranila ga svojim mlekom, a zatim ga je prihvatio Prijamov pastir Agelaj, dao mu ime Paris i odgajao ga kao svog sina. Deèak je izrastao u lepog mladiæa, isticao se snagom i branio pastire od divljih životinja i razbojnika. Njegovi drugovi su ga zbog toga prozvali Aleksandar, to jest "zaštitnik ljudi". Paris nije znao ništa o svom kraljevskom poreklu, živeo je zadovoljno i ne sluteæi šta mu sudbina sprema.

Jednog dana Paris je napasao stado na obroncima Ide i kao obièno tražio nimfu Enonu, koja mu se odavno sviðala. Iznenada se pred njim pojavio bog Hermes s tri boginje: Zevsovom ženom Herom, boginjom rata Atenom i boginjom ljubavi Afroditom. Prišao je Parisu i dao mu zlatnu jabuku na kojoj je pisalo "Najlepšoj!". Po odluci najvišeg boga Zevsa jabuku neka da onoj boginji koju smatra najlepšom. Tu jabuku je, naime, boginja svaðe Erida bacila pred Heru, Atenu i Afroditu da se osveti što nije bila pozvana na svadbu ftijskog kralja Peleja i morske boginje Tetide. Èim je Hera pogledala natpis, posegnula je za jabukom. Jednako su u taj èas postupile i Atena i Afrodita. Svaka se smatrala najlepšom i jasno je to dala na znanje drugim dvema. Oko toga je izbila svaða i boginje su se obratile Zevsu da presudi u sporu. Zevs za to baš nije imao puno volje. Nije trebalo da bude sveznajuæi da bi shvatio da æe, ako jabuku da jednoj, dobiti druge dve kao protivnike. Zbog toga je odluèio da se u isti mah reši i boginja i nesreæne jabuke razdora. Pozvao je svog glasnika Hermesa, dao mu jabuku i naredio da boginje odvede na goru Idu u blizini Troje. Tamo, kažu, živi pastir koji je nepristrasan jer ne poznaje složenost cele stvari pa jedini može da donese pravednu presudu.

Tako je Parisu pripala èast da bude sudija u sporu meðu boginjama i da odluèi koja je od njih najlepša. Njemu do toga u stvari uopšte nije bilo stalo. Najpre je želeo da pobegne, ali mu je iz Hermesovih reèi postalo jasno da je u pitanju zapovest najvišeg boga i pažljivo je pogledao boginje. Sve tri su mu izgledale podjednako lepe. Kolebajuæi se, prebacivao je jabuku iz ruke u ruku. Boginje su se trudile da mu pomognu: svaka je poèela da hvali svoje vrline i unižava suparnice, ali time su ga samo smele. Na kraju su se u žaru uveravanja latile i takve argumentacije koju ljudski zakoni smatraju nedopuštenim uticanjem na sudiju koristoljubivim obeæanjima. Hera mu je ponudila vlast nad celom Azijom, Atena slavu i pobedu u svakom ratu, a Afrodita najlepšu ženu na svetu. Paris je odluèio da reši spor u skladu sa svojim sklonostima i u sopstvenom interesu. Èemu obiènom pastiru briga oko vladanja Azijom? Èemu ratna slava, nestalna i prolazna, za kojom nikad nije težio? Ali žena! Zašto ne bi mogao imeti ženu najlepšu od svih žena? Tako je dao jabuku Afroditi.

Najlepša žena na svetu bila je, prema sudu bogova i ljudi, Helena, kæi najvišeg boga Zevsa i žene spartanskog kralja Tindareja, Lede. Afrodita je baš nju i imala na umu, iako su u celom sluèaju na pomolu bile komplikacije. Helena je, naime, bila udata za kralja Menelaja, Tindarejevog naslednika na spartanskom prestolu. Savladati tu prepreku svemoænoj boginji ljubavi i lepote nije bilo teško. Paris je odmah doznao tajnu svog porekla. Buduæi da njegova majka Hekaba nikada nije prestala da tuguje za sinom, kralj Prijam je priredio sveèane igre u èast Parisovoj uspomeni. Pobednik je trebalo da dobije najlepšeg bika iz kraljevskog stada koje se napasalo na obroncima Ide. Igrom sluèaja, tog su bika izabrali iz Parisovog stada, a Paris ga je od svih najviše voleo. Zato je odluèio da ga sam povede u grad i ostane na igrama da vidi kome æe bik pripasti. Kad je video takmièare, palo mu je na um da bi i sam mogao da uèestvuje. Ako pobedi ponovo æe dobiti svog najdražeg bika. Tako se prijavio za nadmetanje i, zahvaljujuæi svojoj snazi i spretnosti, pobedio sve uèesnike, pa èak i favorita, Prijamovog najstarijeg sina Hektora.

Pobedu nepoznatog pastira kraljevi sinovi su smatrali sramotom i izazvali svaðu kako bi ga ubili. Paris je umakao pred njihovim maèevima i potražio zaštitu na poveæem tlu Zevsovog žrtvenika. Tu ga je ugledala Prijamova kæi Kasandra i kao èarobnica odmah pogodila ko se nalazi pred njom. Prijam i Hekaba silno su se obradovali izgubljenom sinu i s velikim slavljem ga uveli u kraljevsku palatu. Uzalud je Kasandra opominjala da æe Paris biti kriv za propast Troje. Njenim reèima niko nije pridavao važnosti.

Paris se brzo snašao u novim okolnostima i gotovo sasvim zaboravio susret s boginjama. Ali boginje nisu zaboravile njega: Hera i Atena, uvreðene u svojoj ženskoj taštini, poèele su da smišljaju osvetu, a Afrodita se spremala da izvrši svoje obeæanje. Probudila je u Parisu èežnju za ženom i nametnula mu misao da otplovi u Spartu, legendarnu po hrabrosti muškaraca i lepoti žena. U pratnji svog druga Eneje Paris se uskoro pojavio u palatio spartanskog kralja Menelaja. Kralj ih je primio prijateljski, kako i dolikuje uglednim gostima iz slavne i moæne Troje, a kad im je predstavio svoju ženu Helenu, Paris se u nju zaljubio na prvi pogled. Drugog dana, nakon sveèane gozbe, Menelaj se izvinio da zbog neodložne porodiène stvari mora da otputuje na Krit i rekao svojoj ženi da gostima u svemu izaðe u susret. Ako je Helena te reèi razumela doslovno, kriva je boginja Afrodita: probudila je u njoj takvu ljubav prema Parisu da je Helena zaboravila i muža i kæer Hermionu i svoju domovinu, i s njim krišom otplovila u Troju. Kako je to s Parisom i Helenom zaista bilo, ne zna se taèno, verovatno se nikada neæe ni znati. Prema jednoj verziji, Helena je otišla u Troju dobrovoljno, a prema drugoj, koju je revnosno širio kralj Menelaj, Paris je Helenu jednostavno oteo. Uz to je opljaèkao kraljevsku riznicu Sparte. Bilo kako bilo, Paris je poèinio zloèin protiv svetog zakona gostoprimstva, uvredivši spartanskog kralja i bacivši ljagu na njegovu èast. Razume se, to nije moglo da proðe nekažnjeno.

Kad je kralj Menelaj, vrativši se s Krita, shvatio šta se desilo u njegovoj palati, otišao je u Mikenu, gde je vladao njegov brat Agamemnon, da se s njim posavetuje. Razmotrili su situaciju i odluèili da Menelaj s itaèkim Odisejem, koji je bio vešt pregovaraè, poðe u Troju i zamoli kralja Prijama da mu Paris vrati ženu. Ako Paris na to ne pristane, a Prijam u tome podrži Parisa, neka im zapreti ratom. Paris je bio spreman da vrati riznicu, ali o Heleni nije hteo ni da razgovara. Kralj Prijam se priklonio mišljenju svog sina. Kad je izjavio da æe Helena ostati u Troji, bio mu je objavljen rat.

Agamemnon nije trojanskom kralju objavio rat samo u svoje ime veæ kao vrhovni zapovednik udruženih snaga svih ahejskih kraljeva èiju je pomoæ sebi osigurao. Sa sto hiljada vojnika i 1186 laða isplovio je iz luke Aulide prema trojanskim obalama, uspeo da se iskrca i u snažnom naletu je napao grad. Ali Trojanci, kojima je zapovedao Prijamov najstariji sin Hektor, odbranili su svoje bedeme. Agamemnon je nakon toga naredio se podigne utvrðeni tabor i poèeo da opseda Troju. Rat se protegao na deset dugih godina, ispunjenih napadima Ahejaca na grad i ispadima Trojanaca iz grada na otvoreno polje, gde su se sukobljavali s Ahejcima. Borba je stalno ostajala nerešena: nije bilo ni poraženog ni pobednika. Jedini ishod bio je ogroman broj poginulih.

U ratu je uèestvovao i Paris. Pokazalo se, meðutim, da nije bio muškarac koji zna da zadobije poštovanje drugova i uvažavanje svojih neprijatelja. Katkad se borio u prvim redovima, katkad gaðao iz luka sa sigurne udaljenosti, ali je i luk veæinom ostavljao da miruje, iako je bio odlièan strelac. Dok su se drugi borili za njega, on je sa svojom lepo ženom prekraæivao vreme u odajama. Hektor ga zbog toga nije voleo, a trojanski narod i vojska su ga mrzeli. Da su mu i oprostili što je dao povod ratu, ostao bi im mrzak zbog svoje ravnodušnosti za sudbinu grada, kao što im je bio mrzak Tanatos, bog smrti.

Na velik i hrabar èin Paris se odluèio tek u desetoj godini rata. Opšta iscrpljenost zbog neprekidnih borbi doveli su ahejsku vojsku, baš kao i narod iza bedema Troje, do zakljuèka koji je dopro i do ušiju njihovih voða: ako vladari imaju nešto jedni protiv drugih, neka to reše meðu sobom i ne izlažu više narod patnjama. Buduæi da je narod tako mislio na obe strane, voðama nije preostalo drugo nego da se povinuju narodnoj volji. Tako je pre iduæeg sukoba, kad su se bojni redovi veæ našli na dosegu strela, Paris istupio iz prvog bojnog reda i pozvao Ahejce da izaberu ratnika koji æe s njim izaæi na dvoboj na život i smrt, pa da dvoboj odluèio o ishodu rata. Izazovu se odazvao spartanski kralj Menelaj, kako mu je nalagala ljudska i vojnièka èast, a trojanske i ahejske voðe sporazumeli su se ovako: pobedi li Paris, zadržaæe Helenu, a Ahejci æe se povuæi i otiæi kuæi, ako pobedi Menelaj, dobiæe Helenu, a Trojanci æe ostati u svom gradu. Od tog trenutka trebalo je da nastupi primirje koje æe se završiti trajnim mirom. Svestan svoje odgovornosti za ishod rata, i na radost svih svojih drugova, Paris se hrabro suprotstavio Menelaju. Ali èim je Menelaj podigao svoje koplje, Paris se pokolebao. Zaboravio je i izazov i svoju odgovornost, pobegao meðu zadnje redove boraca i tamo se u strahu sakrio. Hektor je pošao po njega, izvukao ga iz pozadine i prisilio na borbu. Iako je Paris na kraju ipak prihvatio borbu i uložio u nju sve svoje snage, ubrzo je ustuknuo pred Menelajem. Bio bi u tom dvoboju i poginuo da se nije spasio èudom: kad ga je Menelaj gotovo veæ probo kopljem, boginja Afrodita zastrla je Parisa oblakom i neopaženo ga odnela s bojišta - pravo u odaje lepe Helene.

Nije bilo mesta sumnji: Paris je dvoboj izgubio, ali Helenu ipak nije vratio Menelaju. Štaviše, nije mu je vratio ni kada mu je trojanski saveznik Pandar narušio sveèano sklopljeno primirje. Tako su Trojanci morali da nastave rat uprkos svetom ugovoru, što po njih nije moglo da se dobro završi. Prema tome, Paris nije bio samo zaèetnik rata, veæ i krivac za uništenje Troje.

Sam u ratu nije poginuo kao njegovi roditelji i braæa. Pred smrt je izveo podvig kojim je stekao slavu: ubio je Ahila, najveæeg junaka meðu Ahejcima, ali u tome sam nije imao nikakve zasluge: gaðao je Ahila sa sigurnog mesta na visokom bedemu, i to po nagovoru boga Apolona koji je, da bi se osvetio što ga je Ahil uvredio, usmerio let Parisove strele u Ahilovu petu koju nije pokrivao oklop. Nedugo nakon toga smrtonosna strela pogodila je i Parisa: otrovanom strelom ranio ga je ahejski lukonoša Filoktet i ona mu je nanela smrtonosnu ranu. U mukama je istrèao iz Troje i potražio utoèište na Idi. Tamo je, napušten, napokon umro. Kad su njegovi nekadašnji drugovi pronašli njegovo telo, priredili su mu skroman pogreb. Helena nije tražila Parisa. Utehu je našla u postelji njegovog brata Dejfoba. Ali zato ga je tražila nimfa Enona, njegova prva ljubav, i od tuge za njim bacila se na lomaèu na kojoj je gorelo njegovo telo, da zajedno s njim ode u carstvo sena.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:02 pm

Prometej

(Grè. Prometheus, lat. Prometheus - sin titana Japeta i boginje Temide ili okeanide Klimene)
Na pozornicu sveta mitova Prometej stupa u doba kad je Zevs ustao protiv titana Krona da bi uspostavio nov poredak. Titani su branili staru, Kronovu vlast, ali Prometej je stao na Zevsovu stranu: iako je i sam bio titan, težio je za novim i pravednijim ureðenjem sveta. Pomogao je Zevsu savetom i neposrednim uèestvovanjem u borbama, a nagovarao je i boginju zemlje Geju da se prikloni Zevsu. Kad je nakon desetogodišnje teške borbe, i uz njegovu pomoæ, Zevs pobedio, Prometeju se nije odužio po zasluzi. Njemu to, meðutim nije smetalo. Napustio je Zevsa èim je najviši bog energiènom i krutom rukom odluèio da uništi bespomoæni ljudski rod. Prometej je voleo ljude, a uz to je i saoseæao sa slabijima: odluèio je da spase èoveèanstvo po svaku cenu, pa èak i ako time okrene protiv sebe gnev najvišeg boga.
Da bi se spasli, bilo je potrebno da ljudi i sami na tome porade i da, uz to, budu sposobni da pomognu sebi samima. Prometej im je zbog toga ulio nadu i obdario ih snagom. Sa svetog ognjišta na Olimpu (prema drugoj verziji, iz peæi boga Hefesta na gori Moshilu, na ostrvu Lemnosu) ukrao je vatru i doneo na dar ljudima. Ovladavši tim elementom, ljudi su poèeli da žive razumnim životom. Spoznali su da je vatra ne samo gospodar veæ i dobar sluga. Postali su nezavisni od æudi vremena, pripremali bolju hranu i jaèali telesno i duševno. Ali to nije bilo sve. Prometej je nauèio ljude da pomoæu vatre kuju gvožðe i izraðuju alate, nauèio ih zanatima, a i raèunanju, pisanju i èitanju. Ukrotio je za njih divljeg bika i stavio na njega jaram, kako bi njegovu snagu mogli da iskoriste pri obraðivanju polja. Upregnuo je konje u kola i primorao ih da slušaju èoveka, a sagradio je i prvu laðu. Najzad, upoznao je ljude s lekovima i odao im tajnu leèenja bolesnih. Ukratko, uputio ih kako da žive sreæno kad su veæ ugledali svetlost ovog sveta.
Prometej je tako zaista postao pravi "stvoritelj èoveka", barem u tom smislu što ga je uzdigao iz prvobitnog prirodnog stanja stvorivši od njega razumno biæe. To je, meðutim, bilo više no što je Zevs mogao da podnese: za usluge koje je uèinio ljudima osudio je Prometeja na okrutnu kaznu. Naredio je svojim slugama Snazi i Moæi da ga savladaju i odvedu na kraj sveta. Tamo je bog Hefest morao da ga prikuje uz visoku stenu.
Prometej je bio savladan, ali ne i poražen. Nije oèajavao jer je znao da kruta Zevsova vladavina neæe potrajati veèno, a kako je od majke nasledio dar proricanja, znao je i to kako æe i kada Zevs pasti, te i to da tome na vreme može da doskoèi. Kad je Zevs èuo za proroèanstvo, odmah mu je poslao boga Hermesa da istraži stvar. Ali Prometej nije hteo da pregovara ni sa Zevsom ni sa njegovim glasnikom: "Ukratko mrzim vas, bogovi, sve do jednog. Svoje muke ne nameravam da menjam za robovsku službu tiraninu". Kad je Hermes doneo Zevsu Prometejev odgovor, naviši bog je posegnuo za munjom i stenu s okovanim Prometejem srušio u bezdane dubine Tartara.
Tim padom završio se samo prvi deo Prometejeve tragedije. Zevs ga u veèitu tamu nije bacio da bi ga tako ubio i oslobodio muka, nego da slomi njegov ponos. Kad mu to nije pošlo za rukom, naredio je da ga opet izvedu na svetlo kako bi bio izložen novim mukama.
Mnogo godina je Prometej morao da visi prikovan za stenu na vrhu Kavkaza. Leti je trpeo žegu, a zimi su mu udove koèili strašni mrazevi. To nije bilo sve: svakog jutra doletao je, po Zevsovoj zapovesti, ogromni orao da mu oštrim kljunom iskljuje komad jetre koji bi preko noæi ponovo izrastao. Ali ni te muke nisu slomile Prometeja. Ostao je ponosan kao i pre, a za pomoæ koju je pružio ljudima nije zažalio.
U meðuvremenu na svetu se mnogo toga promenilo. Zevs je svoju moæ toliko uèvrstio da je više ništa nije moglo srušiti, i njegova vladavina postala je blaža. Nije više bio sumnjièav i osvetoljubiv tiranin, pomilovao je titane i pustio ih iz tamnice. Postao je èak milostiv i prema ljudima i za odgovarajuæe žrtve, koje su mu prinosili, štitio njihov poredak. Ništa ga više nije uznemiravalo osim tajne za koju je znao jedino Prometej. Zbog toga je njemu ponovo poslao boga Hermesa i ponudio mu da æe ga pomilovati u zamenu za njegovu tajnu. Prometej je to odbio. Zevs je zatim dozvolio njegovoj porodici i prijateljima, pre svega njegovoj ženi Hesioni i sinu Deukalionu da ga posete. Oni su mu potvrdili da se Zevs promenio, da njegova vladavina više nije onakva kakva je nekad bila i da su bogovi i ljudi njom zadovoljni. Prometej je to bio spreman da prihvati jer kakav je smisao ustrajati u prkosu kad su razlozi za to nestali. Ipak, jedno nikako nije hteo da uèini - da moli i dobije milost.
Dugo se Prometej nadao da æe mu pomoæi ljudi zbog kojih je toliko trpeo. Iz njihovih ruku bi primio slobodu, I tako je pod njegovu stenu jednog dana zaista došao èovek: junak Herkul. Èim je ugledao orla koji je leteo na svoju svakodnevnu gozbu, oborio ga je strelom. Zatim je uzeo svoju tešku batinu i razbio njome Prometejeve okove. Na kraju je iz stene izbio i klin uz koji je Prometej bio prikovan. U tom se èasu pojavio Zevsov glasnik Hermes: obeæao je Prometeju da æe mu Zevs podariti slobodu ako mu oda onu davnu tajnu njegovog spasenja. Prometej je odgovorio: "Neka Zevs ne stupa u brak s Tetidom za kojom èezne jer æe njen sin nadmašiti svog oca. Neka je uda za smrtnika i njen sin tada neæe ugroziti nijednog od bogova!"
I tako je Prometej napokon dobio slobodu. Postigao ju je uz pomoæ èoveka i prkosnim strpljenjem kojim je podnosio svoje patnje. Pomirio se sa Zevsom, a pritom nije ništa izgubio od svog ponosa, niti je izneverio ijedan od sebi postavljenih ciljeva. Njegova pobeda se završila time da ga je Zevs primio na Olimp meðu bogove.
Da bi se ipak ispunila Zevsova zakletva da æe Prometej zauvek ostati prikovan uz stenu, morao je da nosi prsten saèinjen od svojih okova, u koji je bio ugraðen deo kavkaske stene. U èast Prometeju ljudi su poèeli da nose prstenje s kamenom, a nose ga i danas, iako su poreklo tog obièaja odavno zaboravili.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:02 pm

Odisej

(Grè. Odysseus, lat. Ulixes - sin junaka Laerta i njegove žene Antiklije, itaèki kralj)



Odisej je uz Herkula i Tezeja (a sigurno i Ikara) jedan od najpoznatijih junaka grèkih mitova. "Odiseja" je još uvek smislom najbogatiji naziv za dugotrajna i mukotrpna putovanja. Najveæu zaslugu za Odisejevu slavu ima Homer, koji ga je uzdigao do naslovnog junaka svoje Odiseje. Kao junak bez straha, iako ne uvek bez mane, Odisej je živeo u bezbrojnim delima grèkih i rimskih i u radovima umetnika novog veka, a u njima živi i danas. Dok su ga kod Grka njegove ljudske greške i slabosti spasile od toga da postane papirnati junak, kod Rimljana su ga pretvorile u sasvim negativan lik. Rimljani, koji su sebe smatralli potomcima Trojanaca, na taj naèin su mu se osvetili jer je od svih ahejskih voða imao najviše zasluga za propast Troje.

Svoje poreklo po ocu Odisej je vukao od samog Zevsa, a po majci od boga Hermesa. Njegov otac Laert bio je, doduše, kraljevskog porekla, ali nije vladao na Itaci (niti igde drugde). Svoje kraljevstvo Odisej je dobio oženivši Penelopu, æerku akarnanskog kralja Ikarija i njegove žene Peribeje. Njegovo kraljevstvo se sastojalo od ostrva Itake, Kefalenije i Zakinta i od obližnjeg kopna. Mudar koliko i lukav, vladao je pravedno, u saglasnosti sa odlukama skupštine i voljom naroda, a sa susednim kraljevima je živeo u miru.

Imao je zasluga za mir i u oblasti cele Helade, èime se proslavio jednako kao i u ratu protiv Troje. Kad je postao kralj pretila je opasnost da æe izbiti otvoren sukob meðu ahejskim kraljevima, èiji su se sinovi posvaðali oko ruke lepe Helene, pastorke spartanskog kralja Tindareja. Da bi spreèio najgore, Odisej se uputio u Spartu i savetovao Tindareju nešto neèuveno: neka jednostavno ne haje za dinastièke obzire i dopusti Heleni da izabere muža po sopstvenoj volji. Helenine prosce naveo je na to da se sveèano obavežu da æe njen izbor prihvatiti bez pogovora, a njenom odabraniku pružiti svaku pomoæ. Helena je za muža izabrala hrabrog Menelaja, brata buduæeg mikenskog kralja Agamemnona, za kojeg se udala njena sestra Klitemnestra - i sve je bilo u redu. Ali ne zadugo: samo do onog trenutka kada je Helenu oteo sin trojanskog kralja Prijama, lepi slatkoreèivi Paris.

Otmica kraljeve žene u herojsko doba se smatrala neospornim i neopozivim razlogom za objavu rata. Menelaju je, osim toga, nestala i riznica, a ni preko toga se nije moglo lako preæi. Buduæi da je rat uvek manje poželjna alternativa rešavanja sporova, Odisej je pokušao sve kako bi spreèio njegovo izbijanje. Na Agamemnonov savet uputio se s Menelajem u Troju da mu pomogne da spor reši na miran naèin. Ali Paris je ostao neumoljiv. Pristao je da vrati riznicu, ali je odluèno odbio zahtev da se Helena vrati Menelaju. Kralj Prijam ga je podržao u tome. Kad se ispostavilo da su svi napori da se spor reši mirnim putem uzaludni, Agamemnon je pozvao sve ahejske kraljeve da pomognu Menelaju da vrati ženu i èast, a sam je poèeo da se priprema za pohod protiv Troje.

Odisej se na taj poziv jednostavno oglušio. Mislio je da je za Menelaja veæ dovoljno uèinio, i umesto da se bori za ženu drugog kralja, nameravao je da mirno proživi uz svoju. Agamemnon je na to poslao junaka Palameda da ga uveri kako je Parisov zloèin u stvari uvreda naneta svim ahejskim kraljevima, a i u to da ratni pohod, na èije se èelo stavio moæni mikenski kralj, obeæava veliku slavu i bogat plen. Meðutim Odiseja je bilo teško uveriti. Glumio je ludilo, što je u tom sluèaju bio nesumnjiv dokaz bistrine i lukavosti, a da bi svoje ludilo potkrepio delom, izašao je u polje, poèeo da ga ore, zatim da seje so. Za Palameda je to bio providan trik. Uzeo je Odisejevog sina Telemaha, umotanog u pelene, i položio ga ispred konjske zaprege koja je vukla plug. Odisej je, svakako, zaustavio konje. Time je odao da mu je u glavi sve u najboljem redu - a bilo je u redu i tokom celog rata, u koji se na kraju ipak zaputio. Postao je najbolji savetnik vrhovnog zapovednika, a istakao se, kako na bojnom polju, tako i u izviðanjima u pozadini neprijateljskih redova i u diplomatskim misijama. Njegova zamisao je bio i èuveni "trojanski konj".

Prvu veliku uslugu ahejskoj vojsci je uèinio još pre nego što su brodovi isplovili put Troje. Armijski vraè Kalhant objavio je da æe Ahejci osvojiti Troju jedino ako se pohodu pridruži junak Ahil. Ahilova majka, morska boginja Tetida, znala je, meðutim, za drugo proroèanstvo: ako njen sin ode u rat, pod zidinama Troje æe steæi besmrtnu slavu, ali æe u ratu izgubiti život. A kako je za majku život deteta uvek dragoceniji nego njegova slava, sakrila je Ahila na ostrvu Skiru gde je, preodeven u ženu morao da živi meðu kæerima kralja Likomeda. Kada je Agamemnon otkrio Ahilovo skrovište, poslao je Odiseja da ga dovede po bilo koju cenu. Kao pratioca dodelio mu je argejskog kralja Diomeda. Kako je varka obièno uspešnija od nasilja, oba kralja su se prerušila u trgovce i bez teškoæa stigla do Likomedove palate. Meðu zlato, nakit i skupocene tkanine koje su položili i rasprostrli pred kraljevim kæerima, kao sluèajno su stavili i maè. Kad su zatim njihovi pratioci na dogovoreni znak zazveketali ispred palate oružjem, i kad je odjeknuo njihov bojni pokliè, devojke su se se prestravljene razbežale. Jedino Ahil nije uspeo da se obuzda. Zbacio je ruho koje ga je prerušavalo i njegova ruka je prihvatila maè. Nakon toga Odisej nije morao dugo da ga nagovara. Uskoro se sa svojim prijateljem Patroklom i vojskom svog oca prikljuèio združenim armijama ahejskih kraljeva i otplovio s njima u rat protiv Troje.

Odiseju takoðe pripada i glavna zasluga za uspeh operacije iskrcavanja. Problem nije bio u tome da je Agamemnon loše manevrisao brodovima, niti su njegovi vojnici bili kukavice. U pitanju je bilo nešto drugo. Znalo se, naime, za proroèanstvo da æe prvi ratnik koji stupi na trojansko tlo, prvi i poginuti. Ahejski ratnici su oklevali: niko nije želeo da poðe u susret sigurnoj smrti. Kada je Odisej video da odugovlaèenje omoguæava Trojancima da formiraju bojne redove, odluèio se na akciju: bacio je na obalu svoj štit i spretno skoèio na njega. Mladi Protesilaj, koji je najviše od svih èeznuo za junaèkim delima, ugledao je Odiseja na obali i skoèio za njim. Dotakao se zemlje i u istom trenutku bio proboden kopljem. Zatim je na trojansko tlo stupio i Odisej i svojim primerom povukao celu vojsku, koja je u krvavom boju potisnula Trojance iza bedema njihovog grada.

Tokom deset dugih godina, koliko je trajala opsada Troje, Odisej je izveo mnoga junaèka dela. Borio se hrabro i kad je trebalo nije oklevao da izloži opasnosti sopstveni život kako bi spasio drugove u smrtnoj opsnosti. Još više nego u bojnim redovima isticao se u izvršavanju posebno teških i zamršenih zadataka. S kraljem Diomedom javio se u opasno noæno izviðanje trojanskog tabora. Pri tom je zarobio Trojanca Dolona i od njega dobio niz važnih informacija koje su Diomedu omoguæile da uništi tabor trojanskog saveznika, trakijskog kralja Resa. Preduzeo je i vrlo opasan poduhvat - pošlo mu je za rukom da prodre u samo središte neprijateljskog grada, a to je bilo presudno za ahejsku pobedu. Da ga Trojanci ne bi prepoznali, unakazio je lice bièem i s Diomedom, koji je glumio prosjaka s odvratnom bolešæu, dospeo èak do glavnog hrama u trojanskom gradu, i odneo iz njega paladijum, pozlaæeni kip palade Atene. Kip je, po obeæanju Zevsa, štitio Troju od osvajanja. Ni u najtežim okolnostima Odisej nije oèajavao. Kad je poginuo najveæi ahejski junak Ahil, bio je jedan od prvih koji je uspeo da savlada šok zbog njegove smrti i zajedno s velikim Ajantom spasio njegovo telo da ne padne u ruke Trojancima.

Iako je licem u lice s neprijateljem dokazao da je odvažan i snažan, bilo je ahejskih boraca koji su mu u tome bili ravni, èak su ga i nadmašivali, ali niko nije mogao da ga prevaziðe u oštroumnosti kojom je znao da reši i najzamršeniji problem, i u snalažljivosti u najtežim situacijama. Kad su poèetkom desete godine rata Agamemnon i Ahil došli u sukob koji je lako mogao da rezultira propašæu cele ahejske vojske, Odisej se na èelu mirovnog poslanstva zaputio Ahilu. Istini za volju, njegova misija nije uspela zbog Ahilove tvrdoglave upornosti, ali na Odisejevom mestu niko drugi ne bi postigao bolji rezultat. Ipak, uspeo je da umiri Apolonovog sveštenika Hrisa koji je iz osvete što ga je Agamemnon uvredio prizvao kugu na ahejsku vojsku. Odisej je takoðe pod bedeme grada kralja Prijama doveo Ahilovog sina Neoptolema, njemu je sudbina namenila da osvoji kraljevsku palatu Troje. Pošlo mu je za rukom da dovede u ahejski tabor i lukonošu Filokteta, nakon što je u potaji (èuvši proroèanstvo trojanskog vraèa Helena) doznao da bez Filokteta Troja ne može pasti i, napokon, upravo je Odisej došao na zamisao èije je sprovoðenje u delo odluèilo o padu Troje.

Kad je grad kralja Prijama veæ deset godina odolevao svim ahejskim napadima, palo je Odiseju na um da bi možda bilo moguæe potplatiti neki odred trojanskih saveznika, koji su ratovali iskljuèivo za novac, da s leða udari na branitelje grada i Ahejcima otvori gradska vrata. Nakon dugog premišljanja došao je na ideju kako bi bilo bolje da se u Troju potajno uvuèe odabrani ahejski odred. Nakon što je ratni savet odobrio taj plan, Odisej je dao da se sagradi ogroman drveni konj u èijoj su se unutrašnjosti zatim sakrili najbolji ahejski ratnici. U prvom redu on sam, zatim Ahilov sin Neoptolem, spartanski kralj Menelaj, argejski kralj Diomed, kopljonoša Ajant, lukonoša Filoktet, a uz njih i Epej, graditelj konja. Vrhovni zapovednik Agamemnon je zatim naredio da se zapali ahejski tabor, ukrcao vojsku na brodove i otplovio. Ali nije otplovio kuæi, kako su mislili Trojanci. Na puèini je okrenuo brodove i sakrio ih iza ostrva Teneda. Onde je prièekao sumrak i vratio se na trojanske obale.

Cela operacija je protekla taèno prema Odisejevom planu. Èim su Trojanci videli da su Ahejci napustili svoj tabor, dotrèali su na obalu obuzeti neopisivim veseljem. Poverovali su da je Agamemnon napustio opsadu. Iza ruševina i zgarišta ahejskog tabora ugledali su ogromnog konja i poèeli da se savetuju šta da urade s njim. Veæina je bila za to da se konj odvuèe u grad. Tada im se pridružio Apolonov sveštenik Laokoont i savetovao ih da konja unište. Pre nego što su stigli da razmisle o njegovom savetu, pažnju im je privuklo glasno naricanje nekog vezanog èoveka, kojeg su doveli pred kralja Prijama. Kralju je isprièao da se zove Sinon i da se èudom spasio iz ahejskog tabora gde su ga izabrali kao žrtvu za sreæan povratak vojske u otadžbinu. Prijam mu je podario slobodu i upitao zbog èega su Ahejci sagradili tako velikog konja. Na to pitanje Sinon je nestrpljivo i èekao. Odgovorio je reèima kojima ga je nauèio Odisej: konja su sagradili na savet vraèa Kalhanta kako bi time iskupili Odisejevu i Diomedovu kraðu paladijuma, posveæenog kipa Palade Atene, iz glavnog trojanskog hrama. Konj je tako velikih razmera da Trojanci ne bi mogli da ga odvuku u grad, a njega bi konj branio umesto ukradenog Ateninog kipa. Trojanci su poverovali njegovim reèima, ali Laokoont nije. Dohvatio je koplje i zabio ga konju u bok. U taj èas Ahejcima je pritekla u pomoæ boginja Atena, a ona je veæ dugo priželjkivala uništenje Troje: poslala je iz mora dve zmije, koje su se bacile na Laokoonta i njegova dva sina i zaèas ih svu trojicu usmrtile. Za Laokoontovu smrt Trojanci su našli samo jedno objašnjenje: osvetu bogova zbog oskvrnuæa konja. Buduæi da konj nije mogao da proðe kroz glavna vrata, srušili su deo bedema i kroz nastali otvor odvukli ga u grad. Oduševljeni i sreæni zbog pobednièkog završetka rata, priredili su veliko slavlje i savladani jelom i piæem pali na postelje, ne sluteæi da je to njihova poslednja noæ u rodnom gradu.

Kad je nad Trojom zavladala tišina, Sinon je izvukao rezu na trbuhu konja i pustio skrivene ratnike. Zatim je otrèao na bedem i buktinjom oznaèio mesto na kom su ga Trojanci razrušili. Kad je Agamemnon uoèio Sinonov znak, naredio je vojsci da se iskrca iz laða i provalio je u grad. Zapoèelo je strašno klanje, koje se pretvorilo u bitku onda kad pobeda Ahejaca više nije bila u pitanju. Kao da su se trgli iz strašnog sna, Trojanci su poèeli da pružaju otpor i time samo ubrzali svoju propast. Izginuli su svi trojanski ratnici, a poginuo je i stari kralj Prijam sa svim svojim sinovima, zetovima i unucima. Spasila se samo nekolicina muškaraca i žena koji su s dardanskim voðom Enejom uspeli da umaknu iz zapaljene Troje. A žene i deca koji nisu poginuli ili su se spasili bekstvom, postali su ahejsko roblje. Ujutro je samo zadimljena gomila pepela iznad ruševina podseæala na mesto gde je stajala slavna Troja.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:03 pm

Trojanski konj

Nakon osvajanja Troje meðu ahejskim kraljevima izbili su sporovi, uobièajeni meðu saveznicima koji dobiju rat. Njihove laðe, krcate plenom: zlatom, srebrom a najviše robinjama, otplovile su u otadžbinu razdvojene u male, zavaðene skupine. Malo junaka je imalo tu sreæu da s posadama, bez veæih nezgoda, stignu kuæi. Mnogi su neslavno poginuli u morskim olujama i na stenovitim obalama, drugi odmah nakon iskrcavanja na tlo otadžbine, a ostalima je sudbina namenila duge godine lutanja nepoznatim morima i dalekim zemljama. Nijedan ahejski junak nije morao da poduzme tako dugotrajno putovanje i savlada tako velike nevolje kao Odisej.

Uzrok svim njegovim mukama bio je gnev boga mora Posejdona ili, bolje reèeno, dogaðaj kojim je Odisej na sebe navukao bes bogova. Nije to bila kazna za poèinjeni zloèin, nego posledica èina koji se s Odisejevog gledišta može sasvim opravdati. U mitovima stvari èesto teku kao i u životu: za Palamedovu smrt, za koju je, navodno, bio kriv Odisej, koji se Palamedu osvetio zato što ga je primorao da ode u rat protiv svoje volje, nije ga stigla nikakva kazna bogova, a bezrazložni napad i osvajanje grada Ismara, nakon isplovljavanja iz Troje, platio je Odisej samo uobièajenim dankom u krvi. Ali za delo bez sumnje poèinjeno u samoodbrani i u interesu svojih drugova Odisej je morao da ispašta.

Dogodilo se to za vreme plovidbe sa ostrva Lotofaga, u Trakiji, na kome se Odisej zaustavio nakon prepada Ismara. Vetar je njegove laðe odneo prema nepoznatim obalama. Odisej je pristao uz obalu da vidi kakvi ljudi žive tamo. Nakon iskustva steèenog za vreme boravka kod Lotofaga, gde je neke od njegovih vojnika toliko privukao slatki ukus lotosovih plodova da više nisu hteli da se vrate na laðu i nastave putovanje, pripremio se za svaku moguæu opasnost. Stvarnost je, meðutim, nadmašila njegove najveæe strepnje. Iskrcali su se na ostrvu kiklopa, strašnih jednookih divova, koji nisu poznavali zakone i nisu poštovali sveti obièaj gostoprimstva. Prvi kojeg je Odisej posetio, Polifem, zarobio ga je u svojoj peæini nameravajuæi da se pogosti njime i njegovim drugovima. Šestoricu ljudi mu je kiklop ubio i pojeo jednog za drugim, a tada ga je Odisej opio vinom i dok je kiklop spavao, probo mu je oko užarenim kolcem. Oslepljen Plifem je poèeo da divlja po peæini dozivajuæi u pomoæ. Kad su njegovi suplemenici iz susednih peæina pohitali da vide šta se dešava i kad su ga pitali ko ga je ranio, Polifem je odgovorio da je to bio Niko, kako mu se Odisej pre toga bio predstavio. Ujutro je Odisej s preostalim drugovima pobegao iz peæina kroz uzan otvor kroz koji je div puštao svoje ovce na pašu. Meðutim to baš i nije bilo tako jednostavno jer je Polifem opipavao leða svake životinje da se nijedan zarobljenik ne bi provukao. Odisej je svoje drugove privezao pod trbuhe snažnih ovnova, a na kraju se i sam uhvatio za runo ispod trbuha najveæeg. A kad je najzad dospeo na laðu, nije odoleo iskušenju da ismeva Polifema. Pobesneli kiklop je na to odvalio vrh najbližeg brda i strovalio ga u more odakle je dopirao Odisejev glas. Kad mu nije pošlo za rukom da pogodi laðu, pozvao je svog oca Posejdona da se osveti Odiseju. Bog mora uslišio je sinovljevu molbu, a Odisej je mogao da zahvali bogovima što su ljudima uskratili da unapred znaju svoju sudbinu.

Posejdon je najpre ostavio Odiseju nadu u sreæan povratak kuæi, a zatim ga sunovratio na samo dno oèajanja. Dozvolio mu je da doplovi do ostrva Eola, gospodara vetrova, koji ga je primio gostoljubivo i dao mu za put vrlo koristan dar. Bila je to mešina od volujske kože u kojoj su bili zatvoreni svi vetrovi, osim Zefira, a ovaj je trebalo da Odisejeve laðe odnese prema obalama Itake. Kad je Odisej najzad dospeo nadomak rodnog ostrva, dvojica muškaraca iz njegove posade krišom su razvezali mešinu, misleæi da se tu nalazi zlato i srebro koje bi im kao plen i te kako dobro došlo. U taj èas iz mešine su izleteli vetrovi i, radujuæi se svom oslobaðanju, podigli strahovitu oluju, a zatim se poslušno vratili na ostrvo svog gospodara. To samo po sebi ne bi bilo strašno da sa sobom nisu povukli i Odisejeve laðe.

Uzalud se nesreæni Odisej izvinjavao Eolu što nije bolje èuvao njegov dar, uzalud je ponovo pokušavao da stekne njegovu naklonost. Eol je izjavio da onaj ko ume da protiv sebe okrene prijateljev dar sigurno nije bogovima drag i oterao je Odiseja bez nade u povoljan vetar.

Na putu s Eolovog ostrva Odisej je zalutao u nepoznata morska prostranstva i najzad doplovio do ostrva na kom su živeli Lestrigonci. Kao što se ubrzo uverio, bili su to divovi slièni kiklopima, takoðe ljudožderi. Odisejeve laðe su, bez ikakvog prethodnog upozorenja, zasuli kamenjem i stenama i sve ih uništili osim jedne, koju je Odisej usidrio pored ostrva, podalje od obale. Na njoj je zatim sa nekolicinom drugova umakao sudbini ostalih, od kojih su Lestrigonci priredili sebi ljudoždersku gozbu.

Posle duge plovidbe vetrovi su Odisejev brod zaneli prema obalama ostrva Eeje, na kom je živela èarobnica Kirka, kæi boga sunca Heliosa. Odisej je pristao na ostrvu, ne sluteæi da mu je tu suðeno da proživi godinu dana. Ljude koje je Odisej poslao u izviðanje Kirka je zamahom svog èarobnog pruta pretvorila u svinje: dobili su svinjske glave i tela, roktali su i rili zemlju, samo im je razum ostao ljudski. Ali Odisej ih nije prepustio sudbini i zaputio se Kirki da ih oslobodi. Njegova odvažnost svidela se bogu Hermesu, koji mu je dao biljku koja je suzbijala Kirkine èarolije i savetovao ga da je golim maèem i pretnjom da æe je ubiti prisili na obeæanje da æe njegovim drugovima vratiti ljudski lik. Kirka mu je to obeæala, ali pod uslovom da ostane na ostrvu godinu dana i pravi joj društvo u njenoj osami. Nemajuæi izbora, Odisej je na to pristao. Kod Kirke mu nije bilo loše i s njom se više nego sprijateljio. Uprkos tome, zaista se radovao kad je došao oèekivani dan i on je mogao da zatraži od èarobnice da ga pusti kuæi.

Kirka je ispunila obeæanje i prijateljski ispratila Odiseja i njegove drugove. Osim darova dala mu je i savet da se na putu kuæi zaustavi na pragu podzemnog sveta i prizove duh tebanskog vraèa Tirezije, koji æe mu reæi šta ga oèekuje i šta sve treba da preduzme kako bi se sreæno vratio kuæi. Bio je to težak zadatak, ali Odisej nije oklevao. Uputio se na daleki sever u zemlju Kimerana, gde se nalazio ulaz u podzemni svet. Na mestu gde se s visoke stene vode ruše u Aheront, reku podzemnog sveta, Odisej je prineo žrtvu senama mrtvih i prizvao Tireziju. Od njega je saznao da mu je umrla majka, ali da njegova žena Penelopa, sin Telemah i stari otac Laert oèekuju dan njegovog povratka, sa svim drugovima koji su s njim, jedino ako neko od njih ne uvredi boga sunca Heliosa. Obradovan što može da napusti sumorno Hadovo carstvo. Odisej se opet vratio na Kirkino ostrvo. Uzdrhtao je od jeze kad mu je rekla kakav ga put oèekuje.

Prvo je morao da proðe pored ostrva sirena, èijim èarobnim glasovima èovek nije mogao da odoli, a kad bi stupio na obalu, bacile bi se na njega i isisale mu krv. Zbog toga je Odisej svojim drugovima voskom zaèepio uši da ne èuju njihovu pesmu. Naredio je da ga privežu uz jarbol i da ga, ako bude zahtevao i molio da ga oslobode konopaca koji ga sputavaju, još èvršæe pritegnu. Kad su sreæno prošli pored ostrva prepunog kostiju namamljenih pomoraca, spazili su jako udaranje mora i èuli strahovitu grmljavinu. Našli su se pred morskim tesnacem gde je na jednoj strani vrebala neman Skila, a na drugoj strašni vir Haribda. Odisej nije mogao da kaže svojim drugovima kuda da plove - veæ iz poslovice bilo im je poznato da onaj koji želi da umakne Haribdi padne kao žrtva Skile. Zato im je naredio da se ne obaziru ni levo ni desno, nego da svim silama veslaju napred. Poslušali su ga, ali šestorica su uprkos tome poginula: dok se trudio da izbegne Haribdu, nije obratio pažnju na Skilu koja mu je s krme otrgla šestoricu ljudi i progutala ih. Uzalud se Odisej nadao da je najzad umakao svom zlu ovog sveta. Na horizontu se pokazalo predivno ostrvo. Zvalo se Trinakija, a pripadalo je bogu sunca Heliosu. Kirka ga je bila ozbiljno upozorila da se ne zaustavlja na ostrvu. Iznureni drugovi prisilili su Odiseja da na njega pristane kako bi se odmorili. Èim su se iskrcali, spazio ih bog Posejdon i razmahao strahovitu oluju tako da nisu mogli da isplove. Nakon nekoliko dana nisu više mogli da izdrže glad koja ih je morila. Ali Odisej ih je primorao da se zakunu da neæe dirati stoku koja živi na ostrvu jer pripadaju bogu Heliosu. Ljudi su prièekali da Odisej zaspi, a zatim su bez obzira na zabranu zaklali nekoliko goveda. Kad je to video bog Helios sa svojih sunèanih kola, silno se razljutio. Dok je vozio nebeskim svodom svoja sunèana kola nije mogao da siðe na zemlju, pa je od Zevsa zatražio da ga osveti. Najviši bog je udovoljio njegovoj želji: kad je Odisejeva laða isplovila na puèinu, podigao je strašnu oluju i ošinuo brod munjom. Svi su se udavili u visokim zapenjenim talasima, jedino se Odisej, koji nije uvredio Heliosa, spasio uhvativši se za otkinuti komad katarke.

Morao je ponovo da proðe pored Scile i Haribde: uspeo je uz nadljudsko naprezanje svih svojih sia i volje. Nakon devetodnevnog plutanja bez hrane i vode, talasi su ga izbacili na obalu. Ali svoje spasenje je skupo platio: bilo je to ostrvo Ogigija, sedište moæne nimfe Kalipse, koja mu nije dozvolila da ode sa ostrva punih sedam godina. Iako ga je okružila svim slastima ovog sveta, na èemu su mogli da mu pozavide i bogovi, Odisej je u dubini duše bio nesreæan: èeznuo je za povratkom u rodnu zemlju.

U to vreme stvari na Itaci stajale su vrlo loše. Tamo su dolazili ljudi iz mnogih zemalja da nagovore Odisejevu ženu Penelopu da se ponovo uda jer je veæ sigurno udovica. Nijedan se nije zadovoljio odluènim odbijanjem i nijedan nije otišao. S vremenom ih se skupilo stotinu i osmorica. Ma koliko su ti Penelopini prosci bili razlièiti mišlju i delom, u jednom su se savršeno slagali: svojom spremnošæu da vreme èekanja na Penelopinu odluku prekrate gozbama i pijankama na Odisejev raèun. Najzad, prisilili su Penelopu da pristane na udaju. Uspela je jedino da izbori sebi rok: doneæe odluku kad završi tkanje pogrebnog ruha za Odisejevog starog oca Laerta. Ali ono što bi danju tkala, Penelopa bi noæu parala. Tri godine joj je polazilo za rukom da time obmanjuje svoje napasnike i dobijala je na vremenu. Meðutim, prosci su saznali za varku. To im je odala jedna Penelopina služavka i nakon toga prisilili su Penelopu da dovrši pogrebno ruho.

Telemah još nije imao snage da odbrani majku od nasrtljivih napasnika pa je zbog toga sazvao skupštinu koja je trebalo da ih pozove da odustanu od prošnje i odu. Prosci su, meðutim, rasterali skupštinu, a neki su izjavili da æe Odiseja, ako se sluèajno vrati - ubiti. Nakon toga Telemah je odluèio da ode u svet i traži oca. Kod spartanskog kralja Menelaja saznao je da mu je otac živ i da je zarobljen na ostvu nimfe Kalipse koja mu ne dozvoljava da se vrati kuæi. Telemah se odmah uputio majci s tom vešæu, ali ga je boginja Atena upozorila da ne ide pravo kuæi jer i na njega vrebaju prosci da ga ubiju. Telemah se zato iskrcao na prvom itaèkom rtu kome se primakla njegova laða i zaputio se pastiru Eumeju, vernom sluzi, da u njegovoj kuæi potraži utoèište. Tu je sreo nepoznatog starca. Kako se pokazalo, taj starac nije bio niko drugi nego Odisej glavom.

Bogovi su se najzad smilovali Odiseju i nakon sedam godina prisilili nimfu Kalipsu da ga pusti kuæi. Odisej je sagradio splav i otisnuo se na more. Plovio je dok ga nije spazio Posejdon i uništio mu splav iz stare mržnje i neprijateljstva. Neuzdrman tim novim udarcem sudbine plivao je Odisej puna dva dana prema udaljenom kopnu, sve dok nije dospeo do ušæa tihe reèice gde je izašao na obalu i iscrpljen pao u dubok san. Kad se probuio, video je pored sebe lepu devojku koja je tu došla sa služavkama da pere rublje. Bila je to Nausikaja, kæi kraljice Arete i njenog muža Alkinoja, kralja zemlje Faeèana. Nausikaja je odvela Odiseja u dom svog oca, koji ga je uljudno primio i u njegovu èast priredio gozbu i sportska ndmetanja sa sliènim disciplinama kao na Olimpijadama. Zatim je bogato darivao Odiseja i dao mu laðu koja ga je iskrcala na obalu u blizini Eumejeve kuæe. Da ga prosci ne bi prepoznali pre vremena i ubili, Atena mu je dala lik starog prosjaka. U tom liku se Odisej sreo sa svojim sinom.

Vratio se na Itaku u poslednji èas: Penelopa je bila iscrpla sva sredstva kojima je odlagala svoju odluku. Zato je, na pritisak prosaca, objavila nadmetanje za svoju ruku i ono je trebalo da se održi veæ iduæeg dana. Naredila je da se donese teški Odisejev luk i dvanaest sekira: onaj ko strelom prostreli drške svih sekira, zabodenih u jednom redu u zemlju, postaæe njen muž.

U predveèerje nadmetanja Telemah je doveo Odiseja u kraljevsku palatu. Niko ga nije prepoznao osim starog psa Arga, koji više nije mogao da ustane sa mesta na kom je ležao. Moleæi milostinju, Odisej je detaljno prouèio sve prisutne prosce od kojih je isprosio samo uvrede. Za njega se zauzela jedino Penelopa, koja u svojoj plemenitosti nije dopuštala da u njenoj kuæi vreðaju èak ni prosjaka. Naredila je služavki Eurikleji da mu opere noge i pripremi postelju kako dolikuje gostu. Eurikeja, stara Odisejeva dadilja, prepoznala ga je po ožiljku na nozi, ali ništa nije odala jer joj je Odisej to zabranio. Neprepoznat od prosaca i sopstvene žene, Odisej je, po prvi put posle dvadeset godina, proveo noæ u svojoj kuæi - i dobro je iskoristio za pripremanje plana za iduæi dan.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:03 pm

Ujutro su prosci s divljenjem razgledali Odisejev luk i dali ga najpre Telemahu da ga zapne. Kad to njemu nije pošlo za rukom, pokušali su svaki pojedinaèno, ali im je nedostajalo snage. Odluèili su da se okrepe jelom i krenuli u dvoranu. Tada ih je Odisej zamoio da mu dozvole da i on okuša sreæu. Umesto odgovora prosci su ga ismejali. Na kraju su mu ipak dali luk na Penelopinu molbu. Odisej je bez napora zapeo luk, seo na prag ulaznih vrata, odapeo stralu i prostrelio drške svih dvanaest sekira.

Zatim je ustao, zbacio sa sebe prosjaèke krpe i stao pred prosce u svom pravom oblièju koje mu je Atena u tom èasu vratila. Posegnuo je za novom strelom u tobolcu, napeo luk, naciljao na Antinoja, nezadovoljnog prosca, i prostrelio mu grlo. Odmah zatim ubio je i drugog. Kad je naciljao i treæi put, užasnuti prosci su se bacili prema zidu gde je visilo njihovo oružje, ali Odisej je ranije naredio da se ono krišom odnese. Za odbranu su im ostali samo kratki maèevi i nameštaj u dvorani, ali uprkos tome nisu se predavali. Razvila se žestoka bitka, ali njen ishod nije izmenio ni to što je izdajnièki Odisejev rob Melantej proscima doneo njihovo oružje. Odisej ih je, uz Telemahovu pomoæ poubijao do poslednjeg, a nije poštedeo nijednog njihovog pomagaèa - osim glasonoše Medonta i pevaèa Femija, koji su im služili protiv svoje volje.

Nakon te pobede Odisej, "divni stradalac", morao je da položi još jedan ispit. Penelopa, u kojoj se tokom dugih godina njegove odsutnosti uèvrstilo duboko nepoverenje prema muškarcima, nije verovala da pred sobom ima svog muža. Kad je zatražio da mu prostre postelju, naredila je služavkama da mu kraljev krevet pripreme u velikoj dvorani. Tada je Odisej upitao ko je premestio njegov krevet koji je on sam napravio, opisavši kako ga je saèinio od drveta masline. Penelopa je na to radosno kliknula da se ne ljuti na nju, jer je godinama strahovala da se on neæe vratiti, ali je sada bila sigurna da je to on.

Odiseju više ništa nije stajalo na putu da preuzme vladavinu u svom domu i celom kraljevstvu. A da bi sve opet bilo kao nekad, najviši bog Zevs, na molbu svoje kæeri Atene, iz svesti svih ljudi izbrisao je želju za osvetom zbog onoga što im je Odisej ikada uèinio nažao, presudivši ovako: "Neka se verom tvrdom zakunu, i Odisej nek u njih ostane kraljem, a mi uèinimo krv da sinova i braæe svoje oni zaborave; neka se ljube kao i pre, te mira i blaga nek með njima bude".

Da li su se Zevsove reèi ispunile nije poznato. Od Homera ne saznajemo ništa o novim Odisejevim doživljajima. Bilo mu je, navodno, suðeno da krene u još jedno dugo putovanje kroz grèke krajeve, i to s veslom na ramenu. To hodoèašæe je trebalo da se završi kad Odisej sretne èoveka koji æe ga pitati kakvu to èudnovatu lopatu nosi - ali da li bi se u grèkim zemljama, usred širokog mora, našao èovek koji ne bi znao za veslo?

Prema pesnièkim delima iz novijih vremena Odisej je, navodno, nakon mnogih godina poginuo od ruke svog drugog sina, Telegona, koga je rodila èarobnica Kirka posle njegovog odlaska sa ostrva Eeje. Telegon se sukobio sa Odisejem u dvoboju do kojeg je došlo kad je, tražeæi oca, dospeo na Itaku gde su njegovi drugovi izazvali tuèu. Ne sluteæi da se suprostavio svom ocu, Telegon ga je probo maèem. Zatim je, kažu, preneo njegovo telo na ostrvo èarobnice Kirke, svoje majke, i tamo mu priredio velièanstven pogreb.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:03 pm

Orfej

(Grè. Orpheus, lat. Orpheus - sin boga Apolona (ili reènog boga Eagra) i muze Kaliope, najveæi pevaè i muzikant grèkih mitova)
To što su Orfeja u antici smatrali herojem je u savršenom skladu sa antièkim pogledom na svet: takva poèast ne pripada samo èoveku koji druge nadmaši u boju, nego i istaknutom umetniku. Uostalom, sebi ravnim smatrali su ga i ostali junaci. Tako su ga, na primer, Argonauti pozvali da im se pridruži u pohodu za zlatnim runom u Kolhidu. Orfej je zaista bio umetnik èudesne nadarenosti: kad bi zazvonila njegova lira a on zapevao, divlje bi zveri dolazile k njemu iz šuma, ptice bi sletale oko njega, drveæe i stene bi se pomerale kako bi mu bile bliže - vuk je ležao pored jagnjeta i ganuto ga slušao, jasika ne bi ni list pomakla, a krošnja platana ne bi bacala senu na poljski cvet - u prirodi bi zavladao savršen sklad i mir.

Kao svojom umetnošæu, Orfej se proslavio i ljubavlju prema svojoj mladoj ženi Euridiki. Ali sudbina mu nije namenila da s njom poživi život u sreæi: beruæi cveæe, Euridika je nagazila na zmiju otrovnicu, a kad je Orfej dotrèao, èuvši njen krik, ona je veæ bila mrtva. Obuzela ga je beskrajna tuga koja se pretvorila u oèajanje, a zatim u odluku da preduzme nešto za šta do tada nije skupio snagu ni jedan smrtnik: odluèio je da poðe u podzemni svet i zatraži od njegovog vladara da mu vrati voljenu ženu. Èarolijom svoje muzike Orfej je smekšao starca Harona i on ga je u svom èamcu prevezao preko Stiksa, reke podzemnog sveta. Tada je Orfej stupio pred Hada i njegovu ženu Persefonu. Zapevavši pred njima pesmu o svojoj ljubavi prema Euridiki, zamolio ih je da mu je vrate u ime svoje vlastite ljubavi. Od njih on zapravo ne traži nikakav dar, nego jednostavno posudbu: ionako æe je ponovo dobiti natrag kad završi svoj zemaljski život. A ako mu je ne daju, moli za drugu milost: neka njega uzmu u svoje carstvo gde æe živeti pored njene sene. Orfejeva pesma je ganula ceo podzemni svet: Tantal je zaboravio na svoju zeð i glad, Sizif je prestao da gura svoj kamen, Iksionov toèak se zaustavio. Èak su se i u oèima neumoljivih Erinija zacaklile suze. Kad je Had video da se rasplakala i njegova žena Persefona, obeæao je da æe ispuniti Orfejevu molbu pod jednim uslovom: kad ga bog Hermes bude vodio iz podzemnog carstva nazad, poæi æe za njim strmim i tegobnim stazama i neæe se okretati za Euridikom koja æe ga pratiti sve dok se ne vrate u gornji svet.

Orfej je odusevljeno pristao na Hadov uslov i savladavao se uspešno tokom tog dugog i mukotrpnog puta. Pre samog ulaska u tenersku provaliju, iza koje se veæ prostiralo carstvo živih, Orfeja je izdalo strpljenje. Okrenuo se da vidi nije li Euridika zalutala i klonula od umora: ali tada je opazio samo senu kako nestaje u daljini. Tako je sam bio kriv za njenu drugu smrt.

Uzalud je Orfej po drugi put pokušao da uðe u carstvo mrtvih. Neumoljivi Haron nije više hteo da ga preveze na drugu obalu Stiksa. Sedam dana i sedam noæi je sedeo Orfej gladan i žedan na obali Stiksa i naricao, molio i plakao. Bilo je uzalud. U dubokoj skrušenosti vratio se zatim obalama reke Hebra u rodnoj Trakiji.

Sa Euridikom se susreo za èetiri godine kada je bio primoran da se oprosti od svog mukotrpnog života. Poginuo je od ruku trakijskih žena koje su ga optuzile kao neprijatelja ljudskog roda zato što izbegava žene. Jednom prilikom, za vreme bahovih sveèanosti, spazile su ga na proplanku ispod Rodopskih stena i omamljene piæem poèele da bacaju kamenje na njega. U besu što se kamenje, ganuto Orfejevom pesmom, zaustavljalo u letu, bacile su se na njega kao jato ptica grabljivica, rastrgle ga, a njegovu glavu i liru bacile u talase Hebra. Cela se priroda zgrozila nad tim zloèinom i zavila u tugu. Èak su i stene proplakale a od njihovih suza su nabujale reke. I kad se bliži godišnjica Orfejeve smrti, priroda zapada u tugu. Najviše plaèu Rodopske stene i njihove suze i dan-danas izlivaju reku Hebar, iako je ime promenila u Marica.

Neke verzije mita o Orfeju nisu se zadovoljile tim nesreænim završetkom. Prema njima, on se spasio i završio svoj život negde u zemlji Hiperborejaca, nad kojom sunce nikad ne zalazi. Prema drugima, talasi su njegovu glavu i liru odneli na ostrvo Lezbos, gde zatim opet javilo lirsko pevanje
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:04 pm

Posejdon

(Grè. Poseidon, lat. Neptun - sin titana Krona i njegove žene Reje, bog mora)
Bio je jedan od trojice najmoænijih grèkih bogova i vrhovni vladar velikog morskog carstva, kao što je njegov stariji brat Had bio vladar podzemnog sveta, a mlaði brat Zevs neba i zemlje. Svi morski bogovi su mu bili podreðeni, bio je gospodar svih morskih životinja, odluèivao je o svemu što se dogaðalo na moru i u moru. Svojim je trozupcem mogao da ukroti i talase najveæe siline i najneobuzdanije æudi. Kad bi svojim trozupcem udario o zemlju, izazvao bi potres. Bio je žestoke i silovite, ali i nestalne æudi, kao i biæa kojima je vladao. Zato nije èudno što su ga se najviše bojali, a zbog toga i najviše poštovali pomorci i žitelji primorskih krajeva celog grèkog sveta.
Svoju veliku vlast i moæ Posejdon je dobio po naslednom pravu i kockom. Kad se rodio, njegov otac Kron ga je progutao kako bi spreèio moguænost da ga neko od njegovih potomaka svrgne s vlasti. Stigla ga je, dakle, ista sudbina kao i njegovu braæu, osim najmlaðeg Zevsa, kojeg je njegova majka tajno rodila i sakrila na Kritu. Kao božansko biæe i dalje je sa svojom braæom i sestrama živeo u Kronovoj utrobi. Iz te tamnice oslobodio ga je Zevs kad se digao na Krona. Posejdon se odmah pridružio svom bratu i zajedno s Hadom i ostalim saveznicima pomogao mu da Krona svrgne s prestola. Nakon pobede Zevs se sporazumeo s braæom da æe vlast podeliti kockom. Posejdonu je pripalo more. Bio je, dakle, kako je posle znao da istakne u sporovima, "jednak u pravu" s najvišim bogom Zevsom, a kako vlast nad morem nije dobio po Zevsovoj milosti, nije smatrao da mora da mu se obaveže na poslušnost. To što ga je ipak slušao èinio je dobrovoljno i uglavnom zbog toga što je poštovao njegovu moæ.
Posejdonovo sedište bila je prelepa podmorska palata u Ajgeji (na zapadnoj obali Eubeje, ili na severnoj obali Ahaje). Odatle je na svojim morskim kolima, koja su vukli zlatogrivi konji, odlazio na Olimp, u bilo koji kraj svog carstva ili njegove okoline. Vozio se morskom puèinom, a ne ispod površine, talasi su se pred njim sami razmicali i povlaèili. Obièno su ga pratili morski bogovi i drugi stanovnici mora. Kuda god bi išao, izlazile su iz svojih skrovišta i morske nemani, znajuæi da æe mu, možda, zatrebati. Njima se služio uglavnom kao sredstvom osvete. Jednu je neman tako poslao protiv Troje, kad mu je kralj Laomedont odbio da isplati obeæanu nagradu za pomoæ pri gradnji trojanskih bedema, drugu je poslao u zemlju kralja Kefeja jer je njegova žena svojom hvalisavošæu uvredila morske nimfe. (Prva od te dve nemana trebalo je da usmrti Laomedontovu kæer Hesionu, druga Kefejevu kæer Andromedu.) Posejdon se, inaèe, svetio i lièno. Svojim je trozupcem razrušio trojanske bedeme, i to èak dva puta (drugi put ne baš temeljno, jer ih je 1871. godine, prilièno dobro oèuvane otkrio nemaèki arheolog H. Schliemann). Lièno je i progonio itaèkog kralja Odiseja, koji mu je na povratku iz osvojene Troje oslepio sina Polifema. Deset godina onemoguæavao mu je povratak na Itaku, sve dok Zevs nije iskoristio njegovu nepažnju i okonèao Odisejeve patnje.
Dok je Posejdon u svom carstvu uživao vrhovni autoritet, s ostalim bogovima nije uvek prolazio dobro. Imao je s njima sporove i obièno im podlegao. S Atenom je došao u sukob zbog vladavine nad Atikom, s Heliosom zbog Korinta, s Dionisom zbog Naksa, s Apolonom zbog Delfa, s Herom zbog Arga, a sa Zevsom zbog ostrva Egine. Ostalim bogovima redovno je polazilo za rukom da ga nekako prevare ili prisile da se povuèe. Jednom se zgodom èak pobunio i protiv Zevsa i pridobio na svoju stranu i ostale bogove. Uz pomoæ Here i Atene svezao ga je, ali ga s prestola ipak nije svrgnuo. Zevsove pozive u pomoæ èula je morska boginja Tetida i poslala na Olimp strašnog storukog Posejdonovog sina Brijareja. Èim ga je Posejdon ugledao, bacio se na njega i ispustio konopac tako da se Zevs bez napora oslobodio. Inaèe, Posejdon je bio sasvim ugodan drug ostalih bogova, a èinio je dragocene usluge i ljudima. Stvorio je, na primer, konja i nauèio ljude kako da ga ukrote i upregnu da im služi. Zemlji je podario vlagu i tako omoguæio rast bilju. Tesaliju je spasio od potopa jer je svojim trozupcem probio reci Penej put do mora. Posebno zahvalni su mu bili Rimljani. Iako je u trojanskom ratu pomagao Ahejce, spasio je trojanskog voðu Eneju, koji se nakon pada Troje nastanio u Italiji i utemeljio grad iz kog se razvio Rim.
Posejdonova žena je bila Amfitrita, kæi morskog boga Nereja, a njegov najmiliji sin morski bog Triton. Imao je mnoštvo drugih potomaka i, kako je to u mitovima obièaj, ne samo sa svojom zakonitom ženom. S nimfom Toosom imao je jednookog sina Polifema, s Nimfom Libijom sidonskog kralja Agenora, s nimfom Naidom morskog boga Proteja, s boginjom zemlje Gejom diva Anteja, i druge. Njegovim sinom su mnogi autori smatrali i atinskog junaka Tezeja, kojeg je imao s Etrom, ženom atinskog kralja Egeja.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:04 pm

Penelopa

(Grè. Penelope lat. Penelopa - kæi akaranskog kralja lkarija i njegove žene Peribeje, žena itaèkog kralja Odiseja)
Do danas živi u svesti èoveèanstva kao svetao primjer braène ljubavi i vernosti. U Grèkoj je bila podjednako poznata i zbog svoje domišljatosti. Za Odiseja se udala iz ljubavi. Njen otac dao joj je od svog kraljevstva u miraz ltaku i susedna ostrva. Nije joj bilo suðeno da s Odisejem živi sreæno i zadovoljno. Nedugo pošto im se radio sin Telemah, Odisej je morao u trojanski rat. Taj se rat otegao deset godina, a zatim je potrajalo još deset godina dok se, nakon mnogih nevolja i patnji, nije vratio kuæi. Èitavo to vreme Penelopa je èvrsto verovala da æe se Odisej uspešno vratiti, i u toj veri nije je pokolebalo ni to što su joj mnogi donosili pouzdane vesti o njegovoj smrti.

Buduæi da se Odisej dugo nije vraæao, poèeli su da je saleæu prosci iz bliže i dalje okoline. Nijedan se nije pomirio s njenim upornim odbijanjem da se uda. Iskušenje da dobiju njenu ruku, a s njom i Odisejevo kraljevstvo, bilo je suviše veliko. Zbog toga su prosci ostajali u njenoj blizini i neprekidno je nagovarali na brak. S vremenom skupilo ih se stotinu i osam. Koliko god su im misli i naravi bile razlièite, u jednom su svi bili složni: neæe se raziæi dok Penelopa ne odabere za muža jednog od njih.

Penelopa je hrabro odolevala svim nagovaranjima i obeæanjima prosaca trudeæi se, pre svega, da dobije na vremenu. Na njihovo uporno navaljivanje napokon je izjavila da æe se udati kad završi sa tkanjem pogrebnog ruha za starog Odisejevog oca Laerta. Prosci su na to pristali i Penelopa se dala na tkanje. Što je danju tkala, noæu je parala. Tako ih je obmanjivala pune tri godine, a tada su prosci otkrili tajnu jer ju je odala jedna od sluškinja. Provalili su u njenu odaju i zatekli je kako para. Morala je da dovrši ruho. Tako su porasli izgledi prosaca u skoro venèanje, a svakom od njih Penelopa je pružala podjednake nade ne bi li ih meðusobno zavadila.

Duge sate èekanja prosci su prekraæivali na ugodan naèin: svakog dana dolazili bi u Odisejevu palatu, nareðivali da se kolju birana grla stoke, kockali se, a kad bi im igra dosadila, sedali bi za sto, jeli i pili, pa pevali, zabavljali se plešuæi i vodili buène razgovore. Penelopa je zbog takvog njihovog ponašanja mnogo propatila, a još vise mladi Telemah. Buduæi da nije imao dovoljno snage da ih otera, sazvao je skupštinu na kojoj je trebalo doneti odluku da se prosci raziðu. Prosci su rasterali skupštinu, a najbahatiji meðu njima èak su izjavili da æe Odiseja, ako se vrati, ubiti sopstvenim rukama. Na kraju su se sporazumeli da æe ubiti i Telemaha i tako se osloboditi zakonitog naslednika Odisejevog prestola.

Telemah i Penelopa bili su èvrsto uvereni da je Odisej živ, pa je uz pomoæ boginje Atene Telemah pošao da traži oca. Od spartanskog kralja Menelaja saznao je da Odisej živi na ostrvu nimfe Kalipse, gde ga je bio bacio gnev boga Posejdona, i da mu Kalipsa spreèava povratak. Meðutim Menelajeve vesti bile su veæ pomalo zastarele. U to vreme Kalipsa je, po naredbi bogova, veæ pustila Odiseja i on se vraæao u otadžbinu. Nedugo posle toga, Telemah se sastao s ocem na ltaci u kolibi oèeva pastira Eumeja. Kad je Odisej doznao šta se dešava u njegovoj kuæi, napravio je plan kako da tamo napravi red i kazni prosce. Plan je bio delo lukavstva, hrabrosti i snage. S Telemahom i Eumejem Odisej je krenuo u svoju palatu u kojoj ga niko nije prepoznao jer ga je boginja Atena, radi njegove sigumosti, pretvorila u starca, prosjaka. Pod izgovorom da prosi milostinju Odisej je sve prosce dobro promotrio, i to izbliza. Milostinje, doduše, nije dobio nego samo udarce i uvrede. U isti mah uverio se u vernost i plemenitost svoje žene. Penelopa se zauzela za njega jer u svojoj kuæi nije dozvoljavala da vreðaju prosjaka i naredila je služavki Eurikleji da mu pripremi ležaj i opere noge kao svakom dobrodošlom gostu. Eurikleja, stara dadilja, prepoznala je Odiseja po ožiljku na nozi. On joj je naredio da æuti i tako je, neprepoznat od ostalih, pa i od same Penelope, prvi put nakon dvadeset godina proveo noæ u svojoj kuæi.

Odisej se vratio u poslednji èas. Penelopa je veæ iscrpla sva sredstva kojima bi odložila svoje odluke i za iduæi dan je proscima obeæala konaèan ispit. Naredila je da se donese Odisejev teški luk i u zemlju pobode dvanaest sekira u jednom nizu. Ko strelom prostreli drške svih sekira, taj æe joj biti muž.

Prosci su puni nade i s divljenjem gledali teški luk i dali ga Telemahu da ga zapne. Kad mu to nije pošlo za rukom, pokušali su sami, ali sve je bilo uzalud. Zato su odluèili da se okrepe jelom i piæem i pošli u gostinsku dvoranu. U taj èas pojavio se Odisej i zamolio da mu dopuste da i on pokuša da zategne luk. Svi su ga ismejali, ali su mu to, na Penelopin nagovor, na kraju dozvolili. Odisej se latio luka, bez teškoæe ga zapeo, stavio strelu na tetivu i ona je pri prvom pokušaju proletela kroz drške svih dvanaest sekira. Zatim je proscima priredio novo iznenaðenje: zbacio je sa sebe prosjaèke prnje, stao pred njih u svom oblièju, naciljao na najrazmetljivijeg od prosaca i jednom ga strelom usmrtio. Posle prvog pao je i drugi, pa treæi. Preneraženi prosci ustuknuli su, pa skoèili i poleteli prema zidovima na kojima je bilo njihovo oružje, ali Odisej je prethodno naredio da se ono ukloni. Za odbranu su proscima ostali samo kratki maèevi i delovi nameštaja, a izdajnièki Odisejev rob Melentej doneo im je kasnije koplja i lukove. Ali ni to im nije puno koristilo. Posle krvave borbe svi do jednog su podlegli Odiseju. Nije se spasio ni jedan jedini. Pobednièki Odisej pozvao je Penelopu: na njegovo veliko iznenadenje ona ga je pozdravila hladno. Tokom njegovog dugog odsustva u njoj je raslo nepoverenje prema muskarcima. Pa ni sad nije htela da poveruje da je pred njom njen muz, iako mu je boginja Atena vratila njegov raniji lik. Kad je zatim Odisej zatražio da mu pripremi ležaj, naredila je da se kraljevska postelja pripremi u velikoj dvorani. Odisej se zaèudio: ta postelja ne može da se prenese jer ima noge od korena rnasline koju je on ostavio u zemlji kad je gradio palatu. Tek tada je Penelopa poverovala da je pred njom Odisej. Tajna braène postelje bila je poznata samo njima. Penelopa je primila Odiseja kako dolikuje ženi da doèeka muža. U srcu joj je bila samo jedna želja: da ih više nikad ne rastavi rat ili nesreæna sudbina.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:04 pm

Venera

(Lat. Venus, grè. Aphrodite - rimska boginja ljepote i ljubavi, podudarna s grèkom Afroditom)
Prvobitno je bila boginja proleæa i probuðene prirode. Iz te staroitalske boginje pretvorila se, verovatno pod uticajem grèkog kulta Afrodite u južnoj ltaliji i na Siciliji, u boginju ljubavi i ljepote. Kako je došlo do te promene, nije više bilo jasno ni samim Rimljanima. Za razliku od Afrodite, kod koje, s obzirom na roditelje, grèki mitovi nisu bili sasvim jednoznacni, Venerinim ocem je bio smatran bog neba Celus.

Posebno poštovanje je Venera uživala za vreme vladavine Cezara i Avgusta jer je rod Julijevaca, od kog je poticao Cezar, vukao od nje svoje poreklo. Prema konstrukciji koja se oslanja na grèke mitove, osnivaè tog roda Jul (Iulus, grè. Askanios) bio je sin voðe trojanskih doseljenika u Italiju, Eneje, i unuk Venere i dardanskog kralja Anhiza.

U Rimu je Veneri u èast bio podignut raskošan hram na Julijevom forumu. Posvetio joj ga je Cezar kao Veneri Roditeljki, nakon bitke kod Farsala, 48. god. pre n. e. i od njega se saèuvalo nekoliko stubova. S boginjom Romom imala je zajednièki hram nedaleko od Koloseuma. Bio je to zapravo dvostruki hram pod jednim krovom, najveæi hram antièkog Rima, površine 110 x 53 m. Podigao ga je car Hadrijan i lièno ga posvetio 121. god. n. e. U njegovim ostacima je delimièno sagraðen hram Santa Francesca Romana, sa èuvenim zvonikom iz XII veka.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:04 pm

Zevs

(Sin titana Kronosa i njegove žene Reje, najviši bog starih Grka)
Zevs nije uvek bio najviši bog i nije vladao od pamtiveka. Vladavine nad bogovima i ljudima domogao se pobednièkim ustankom protiv svog oca Kronosa, koji je opet svrgnuo s prestola svog oca Urana, prvog vladara sveta nakon prvobitnog Haosa. Zevs nije bio oduvek a ni zauvek, nije bio nepromenljiv, niti je predstavljao otelovljenje najviših vrlina. Grci su ga stvorili prema slici ljudi i prema likovima zemaljskih vladara onog doba. Imao je, dakle, ljudske osobine i ljudske karakterne crte, iako, razume se, uvelièane, kako je i dolikovalo onome koji vlada nad vladarima smrtnika i nad besmrtnim bogovima.
Zevs se rodio u peæini gore Dikte na ostrvu Kritu, a njegova majka Reja rodila ga je u tajnosti da bi ga spasila od Kronosa, koji joj je svu decu, èim bi se rodila, gutao u strahu od moguæe pobune. Kronosu je Reja, umesto deteta, predala kamen umotan u pelene i Zevs je tako umakao sudbini svoje starije braæe Hestije, Demetre, Here, Hada i Posejdona. Buduæi da Reja nije mogla da se posveti malom Zevsu, poverila ga je nimfama Adrastiji i Idaji. One su ga hranile mlekom božanske koze Amalteje i pèelinjim medom. Opasnost da ga Kronos otkrije otklanjali su gorski demoni Kureti. Kad bi se rasplakao, udarali su maèevima po štitovima i plesali uz zaglušujuæu buku i divlje krike tako da ga Kronos nije èuo. Na gori Dikti i na još višoj planini Idi Zevs je stasao do mladiækog doba. Odluèio je tada da podigne ustanak protiv Kronosa i svrgne ga s vlasti.
Ustanak protiv Kronosa Zevs je zapoèeo oslobaðanjem svoje braæe koja su živela u Kronosovoj utrobi, jer su kao božanska biæa bili besmrtni. Prisilio je Kronosa da ih povrati. Sestre Hestiju, Demetru i Heru poslao je na kraj sveta, a braæu Hada i Posejdona pozvao da mu se pridruže. Oni su ga bez oklevanja poslušali i udruženi napali Kronosa. Kronos je pozvao u pomoæ svoju braæu titane i, iako se svi nisu odazvali, uspeo je da odbije Zevsov napad, a zatim da ga i potisne na sam vrh Olimpa. Kada se našao u ozbiljnom škripcu, Zevsu su pritekli u pomoæ divovski jednooki kiklopi. Iskovali su mu gromove i munje i njima je Zevs uspeo da zaustavi Kronosovu navalu i da preðe u protivnapad. Time su se Zevsovi izgledi znatno poboljšali, a kada je meðu titanima došlo do spora, Okean, Stiks i Prometej, kao i neki drugi, nezadovoljni Kronosovom vlašæu, prešli su na Zevsovu stranu. Uprkos tome, borba se vodila deset godina. Zevs je zato odluèio da iz unutrašnjosti zemlje pusti strašne storuke divove Hekatonhire, koje je tamo zarobio njihov otac, njegov deda, Uran. Uz pomoæ svojih novih saveznika Zevs je na kraju odneo pobedu. Kronosa i ostale titane, svoje neprijatelje, sunovratio je u veènu tamu Tartara i proglasio se vladarom svega što postoji i što bi trebalo da postoji.
Proglasiti se vladarom i postati vladar nije isto i Zevs se u to brzo uverio. Tu su, pre svega, bila njegova braæa Had i Posejdon, ali do brobe za vlast meðu njima nije došlo jer se pojavio zajednièki neprijatelj. Boginja Geja razbesnela se na Zevsa zbog okrutnog kažnjavanja titana, udružila se s bogom bezdane tame, Tartarom, i dovela na svet stoglavog nakaznog diva Tifona da ubije Zevsa. Tifon je bio tako velik da se pod njim, kad je koraèao, ulegala zemlja, urlao je životinjskim glasovima i iz svojih zmajskih èeljusti bljuvao uništavajuæi oganj. Zevs ga je svojim gromovima i munjama nadjaèao i nakon teške borbe sunovratio u Tartar. Zatim je predložio braæi da vlast razdele kockom. Kad su na to pristali, Zevs se pobrinuo da za sebe izvuèe najbolji deo. Posejdonu je pripalo more, Hadu podzemni svet, a Zevsu nebo i zemlja.
U poèetku je Zevs vladao kao tiranin i dva puta pokušao da uništi ljudski rod. Prvi put je hteo da to uradi zbog toga što su mu se ljudi uèinili sasvim ništavnim. Uništenje èoveèanstva spreèio je titan Prometej, stvoritelj ljudi, koji im je doneo vatru i nauèio ih raznim veštinama. Drugi put Zevs je hteo da uništi ljude zato što su mu se uèinili suviše moænim, i to mu je skoro i pošlo za rukom. Poslao je na svet potop, ali Prometej je omoguæio svom sinu Deukalionu i njegovoj ženi Piri da se spasu i nasele svet ljudima. Kad je Zevs uèvrstio svoju moæ tako da je ništa nije moglo ugroziti, popustio je uzde svoje vlasti i pustio na slobodu nekadašnje neprijatelje. Ostao je, svakako, i dalje apsolutni vladar ne samo kao voða pobedonosne pobune i izbora kockom nego i zbog svoje snage. Bogovi su je i te kako bili svesni i zato su mu se pokoravali. Ponekad su to, doduše, èinili i nevoljno, a dogaðalo se da su se protiv njega i pobunili. Jednom prilikom su hteli i da ga svrgnu s prestola, ali se on odbranio uz pomoæ storukog diva Brijareja. Za vreme èitave Zevsove vladavine izbila je samo jedna pobuna koja ga je ozbiljno ugrozila. Bila je to pobuna èudovišnih dugokosih giganata, ali ih je Zevs uz pomoæ ostalih bogova i svog ovozemaljskog sina Herkula porazio u bespoštednoj borbi. Inaèe, bogovi su mahom bili mišljenja da je s najvišim bogom dobro biti dobar. To je, uostalom, govorila i veæina ljudi. U herojsko doba Zevs je veæ bio vladar koji nije zloupotrebljavao svoju vlast. Iako je imao mnoge ljudske nedostatke, ipak je bio najbolji od svih poznatih vladara bogova i ljudi.
Uprkos tome što je zevs bio apsolutni vladar, njegova vlast se nije protezala bezgranièno. Ostali bogovi, a i ljudi, imali su svoju volju i slobodu. Nad svim bogovima i ljudima, pa i nad samim Zevsom, vladalo je nešto više, nedokuèivo i nepromenljivo: sudbina. Govorilo se, doduše, da Zevs vlada i sudbinom, ali to je bila samo metafora. Sudbinom je Zevs, baš kao bilo koji drugi bog ili èovek, vladao samo toliko koliko je shvatao nužne veze uzroka i posledica i delovao u skladu s tim spoznajama. Protiv sudbine Zevs je bio nemoæan, ma šta radio. Nije bio vladar sudbine, nego samo njen èuvar i izvršilac.
Kao najviši vladar bogova i ljudi, Zevs je bio utemeljitelj i zaštitnik božanskih i ljudskih zakona.
Davao je moæ kraljevima, štitio narodne skupštine, uèvršæivao poredak i pravo, bio svedok i èuvar zakletvi, kažnjavao nepravde i nepoštovanje pravednosti, bio zaštitnik svih onih koji su od njega tražili pomoæ (iako pritom ne posebno dosledan). Zevs je sve video, sve èuo i sve znao (ako ne odmah, doznao bi o svemu naknadno). Znao je takoðe i buduænost i ponekad objavljivao buduæe raznim znamenjima, uglavnom prirodnim pojavama, snovima i proroèanstvima (posebno ako su ga ljudi za to molili i prineli mu odgovarajuæe žrtve). Delio je ljudima i dobro i zlo. Svoje darove je birao, prema sopstvenom nahoðenju, iz dveju velikih posuda koje je imao u svojoj palati. Zevsovo najmoænije oružje bile su munje i gromovi, a njegov štit (egida) bio je neprobojan.
Glavno Zevsovo sedište bio je vrh planine Olimpa u Tesaliji, koji se gubio u oblacima i dopirao do neba. Tamo je stajala i njegova velièanstvena palata, koju mu je od zlata sagradio bog Hefest. Rado se zadržavao i na kritskoj gori Idi, u Troadi, na Parnasu u Fokidi, na Kiteronu u Beotiji i na drugim gorama. Kad je pod imenom Jupiter postao i bog Rimljana, boravio je i na rimskom Kapitolu. Kad mu se prohtelo, odlazio je s Olimpa vozeæi se u zlatnim kolima. Inaèe, praktièno je bio sveprisutan i èovek je moga da ga zamoli za pomoæ ne samo u njegovom hramu nego i na bilo kom drugom mestu. Ponekad bi silazio na svet u promenjenom obliku. Poprimati lik bilo kog èoveka, životinje ili prirodne pojave bila je povlastica svakog boga.
Upravljanje svetom bogova i ljudi Zevsa je nije preterano optereæivalo. Veæinu vremena provodio je u društvu s ostalim bogovima, na sjajnim gozbama u olimpskim palatama, gde se služila ambrozija kao glavno jelo, a nektar kao napitak. To jelo i piæe osiguravalo je bogovima besmrtnost i veènu mladost. Na gozbama, koje su ujedno bile i savetovanja bogova, Zevs je sedeo na zlatnom prestolu, dvorio ga je vinotoèa Ganimed i boginja mladosti Heba, plesom su ga zabavljale boginje ljupkosti, Hariteje, i boginje lepih umetnosti, muze. Pri obavljanju vladarskih dužnosti pratili su ga bogovi i boginje Kratos, Zel, Bija i Nika kao otelovljenja moæi, revnosti, snage i pobede. Pri vršenju dužnosti vrhovnog sudije stajale su pored njegovog prestola boginja zakonitog poretka Temida i boginja pravednosti Dika. Pri osiguravanju poretka u prirodi pomagale su mu boginje godišnjih doba, Hore. Nerazdvojne Zevsove pratilje bile su i boginja sretnog sluèaja Tiha, boginja mira Ejrena i boginja duge Irida, ili Iris, koja je uz boga Hermesa bila i njegova glasnica.
Zevsova žena bila je njegova sestra, prelepa i dostojanstvena boginja Hera. S njom je imao troje dece: boga rata Aresa, kovaèa i oružara bogova Hefesta i boginju veène mladosti Hebu. Heri je iskazivao sve poèasti i visoko je cenio. To mu, naravno, nije smetalo da s vremena na vreme pogleda neku drugu ženu koja mu se svidela. Zevs je u stvari bio veliki ženskaroš i birao je ljubavnice s jednakim žarom meðu boginjama kao i meðu ženama iz roda smrtnika. S boginjom Demetrom imao je kæer Persefonu, s Mnemosinom muze, s Eurinomom Harite, s Tetidom Hore, Mojre i Diku, s Dionom Afroditu, s Majom Hermesa, s Letom blizance Apolona i Artemidu. Nije s njima uvek lako izlazio na kraj. Štaviše, ni mnoge smrtne žene nisu baš za njim èeznule. Ali on bi bez kolebanja pribegavao lukavstvima i pretvarao se u njihove muževe, u bika, labuda, kišu ili u bilo šta drugo, samo da se s njima sjedini. Broj njegovih potomaka s ovozemaljskim ženama bio je vredan poštovanja: s Alkmenom imao je sina Herkula, sa Semelom Dionisa, s Danajom Perseja, s Europom Minosa, Sarpedona i Radamanta, sa Antiopom blizance Amfiona i Zeta, s Ledom sina Polideuka i kæer Helenu. Kod brojnih njegovih sinova i kæeri taèno se i ne zna koju im je besmrtnu ili smrtnu ženu izabrao za majku. Mnoge su se žene, meðutim samo izgovarale da je on otac njihovih potomaka, ili su se time hvalile. Ali svoju najdražu kæer Atenu nije imao ni sa jednom ženom - rodio ju je sam iz svoje glave, odakle je iskoèila pod punim naoružanjem. Za svu svoju decu, Zevs se brinuo kao brižan otac, i to u veæini sluèajeva bolje nego za svoje ljubavnice i sva su njegova deca imala znaèajne uloge u svetu mitova.
Hera je, prirodno, zbog njegovih braènih nevera bila silno ljubomorna. Progonila je njegove ljubavnice i njihovu decu i prireðivala Zevsu scene da se tresao Olimp, a na zemlji besnele oluje. Zevs ju je uvek znao nekako da umiri. Bio je na kraju krajeva ne samo muž nego i bog. Zbog svoje slabosti prema ženama imao i je i drugih nedostataka. Bio je sklon zaslepljenosti, katkad bi ga nadvladala boginja prevare Ata, a ponekad je njegovu uvek budnu pažnju umeo da nadvlada i bog sna Hipnos. Osim toga, iako mu to uopšte nije bilo potrebno, voleo je da se hvali. Ostali bogovi su poznavali Zevsove slabosti, njegovu ljubaznost i nesklonost svaðama i vešto su to iskorišæavali a najviše i najuspešnije njegova žena Hera.
Uprkos tome, Zevs je bio najmoæniji i najuzvišeniji bog. Pripadali su mu naslovi i epiteti: svevladajuæi, sveznajuæi, vladar oluja, gospodar munja, gromovnik, presjajni. Najèešæe su ga ljudi zvali "Olimpskim" ili "Najvišim", a ponekad, u sveèanim prilikama, "Ocem bogova i kraljeva". Njegovi simboli bili su gromovi i munje, od ptica orao, a od drveæa hrast. Grci i Rimljani su ga zamišljali kao muškarca s bradom, spokojnog pogleda, s èijeg lica zraèi ponosna svest vrhovne i nepokolebljive moæi najvišeg vladara
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:05 pm

Persej

(Sin najvišeg boga Zevsa i Danaje, kæeri Akrisija, kralja Arga)
Bio je jedan od retkih mitskih junaka koji nije imao nijednu lošu osobinu. Time je prednjaèio èak i u odnosu na Herkula (koji je s vremena na vreme dozvoljavao da ga ponese bes, a èesto se i opijao) ili Ahila, koji je interese vojske stavljao ispred svojih. Persej je po lepoti bio ravan bogovima, isticao se snagom i spretnošæu, bio je hrabar i u svemu uspešan.
Rodio se pod neobiènim okolnostima. Njegov deda Akrisije saznao je za proroèanstvo da æe poginuti od ruke svog unuka. Da bi izbegao tu sudbinu, sagradio je svojoj kæeri Danaji podzemnu odaju od kamena i bronze i u nju je zatvorio, kako bi spreèio njen dodir s ljudima. Ali Zevs ga je nadmudrio. Buduæi da mu se Danaja svidela, dopro je do nje kroz krov u kapima zlatne kiše. Nakon odreðenog vremena rodila je sina, kome je dala ime Persej. Njegovo božansko poreklo uopšte nije krila, ali uprkos tome Akrisije je odluèio da se oslobodi Perseja. Naredio je da se napravi velika škrinja, zatvorio je u nju Danaju i Perseja, lièno je zakovao i uz pomoæ slugu bacio u more.
Zevsovom sinu nije bilo suðeno da se udavi: talasi su odneli škrinju daleko prema ostrvu Serifu. Tamo ju je ulovio ribar Diktije, brat tamošnjeg kralja Polidekta. Doveo je Danaju i Perseja u kraljevsku palatu i Polidekt ih je lepo primio. Prelepu ženu u koju se zaljubio i najviši od bogova nijedan smrtnik neæe prezreti. Danaji i njenom sinu Polidekt je pružio gostoprimstvo i okružio ih brigom i pažnjom, èak i veæom nego što je Danaji bilo ugodno. Time, razume se, nije stekao njenu naklonost, na kraju ga je omrzla pa nije htela ni da èuje za sina kojeg on je on želeo da mu rodi. Posle godinu dana uzaludnog zavoðenja Polidekt je pokušao da je dobije silom. Ali Persej je tada veæ imao dovoljno snage da odbrani svoju majku.
Kralj je shvatio da mora da se oslobodi Perseja ako želi da postigne svoj cilj. Nije se usudio da protiv njega istupi otvoreno jer se bojao najvišeg boga, ali posle dugog razmišljanja pala mu je na um sjajna zamisao. Izrazio je pred Persejem sumnju u njegovo božansko poreklo i pozvao mladiæa da o njemu pruži dokaze nekim izuzetnim delom. Kad je Persej na to pristao, dao mu je zadatak da ubije odvratnu Gorgonu Meduzu i donese mu njenu glavu.
To je zaista bio izuzetan zadatak koji je prevazilazio ljudske snage. Prvo, bilo je poznato da se svako ko pogleda Meduzu, krilatu neman s dugim oènjacima, i zmijama umesto pramenova kose, odmah skameni, a kao drugo, niko nije znao gde Meduza sa svojim dvema sestrama zapravo živi. Tu su Perseju mogli da pomognu samo bogovi, a kako je bio hrabar (a uz to i sin njihovog vladara), odmah su mu pritekli u pomoæ. Bog Hermes mu je dao zakrivljen èarobni maè, èiji udarci nikad ne promašuju cilj, a boginja Atena blistav èelièni štit u kome se sve odražavalo kao u ogledalu. Tako naoružan Persej je krenuo na put.
Putovao je s jednakom sigurnošæu kao i odluènošæu. Prošao je mnoga kraljevstva, upoznao mnoge narode i savladao mnoge prepreke koje ljudima na putu postavljaju razbojnici i vladari. Najzad je došao u sumornu zemlju u kojoj su živele starice Greje, sestre Gorgona, koje su znale kako se do Gorgona može stiæi. Greja je bilo tri, a sve tri su imale samo jedno oko i jedan zub. Kad je jedna imala to oko, druge dve su bile slepe, i ta koja je videla morala je da ih vodi. Persej je èekao trenutak kad su oko predavale jedna drugoj, kad nijedna nije videla, oduzeo im ga je i, zapretivši da ga neæe vratiti, prisilio Greje da mu pokažu put do Gorgona. Taj put je vodio kroz gaj u kome su živele dobronamerne nimfe i one su Perseju dale tri korisna dara: šlem Hada, vladara podzemnog sveta, koji je èoveka èinio nevidljivim, sandale s krilima, pomoæu kojih je mogao da leti i èarobnu torbu koja se smanjivala i poveæavala zavisno od toga šta se u nju stavljalo. Persej je obuo sandale i sa svim svojim naoružanjem poleteo prema zapadu gde je bilo ostrvo Gorgona.
Takav let je bio i u mitska vremena nešto fantastièno, i veæ bi sam po sebi Perseju osigurao veènu slavu. Njegov opis je uzbuðivao antièki svet i više od onoga što je usledilo. Persej je ugledao Gorgone sa velike visine. Sve tri ležale su na trbuhu, pokrivene svojim blještavim krilima, i spavale na obali mora. Dve od njih bile su besmrtne, a samo je jedna, Meduza, bila smrtna. Ali kako je prepoznati meðu ostalima? Persej je podigao svoj sjajni štit gledajuæi u njega kao u ogledalo. Nije smeo da pogleda pravo u njih jer bi se svako, èim bi se prema njemu okrenule licem, pretvorio u kamen. Dok je razmišljao koju da napadne, kraj njega se pojavio bog Hermes i pokazao na krajnju koja je ležala najbliže moru.
Morao je da iskoristi trenutak kada su Gorgone spavale. Zmije na Meduzinoj glavi su osetila približavanje neprijatelja i poèele da sikæu. Ali Persej se nije uplašio ni kad su se uskomešale i probudile Meduzu. Pre nego što je stigla da otvori oèi, sevnuo je njegov maè i jednim udarcem joj je odrubio glavu. Munjevitom brzinom je bacio Meduzinu glavu u èarobnu torbu i uzleteo u visine. Iz Meduzinog tela šiknuo je mlaz crne krvi, a iz nje su izronili div Hrisaor i krilati konj Pegaz. U tom trenutku su za Persejem poletele i dve besmrtne Gorgone da osvete smrt svoje sestre, ali nisu ga stigle jer je nevidljiv, sa Hadovim šlemom na glavi, nestao iznad prostranog mora prema istoku gde je ležalo ostrvo Serif.
Krilate sandale nisu mogle da dovedu Perseja na cilj, posebno bez odmora. Stigao je do severozapadne obale Afrike, gde je živeo titan Atlas. Zbog pobune protiv bogova bio je osuðen da veèno nosi nebeski svod. Atlas je bio nepoverljiv prema strancima jer je znao za proroèanstvo da æe jednom doæi Zevsov sin koji æe mu doneti nesreæu. Kad mu se Persej predstavio kao Zevsov sin i pobednik nad Meduzom, Atlas ga je umesto pozdrava okrivio da laže i oterao ga pogrdnim reèima. Persej nije dozvolio da ga vreða, skrenuvši pogled izvadio je iz torbe Meduzinu glavu kao dokaz svoje pobede. Atlas se, èim je ugledao, pretvorio u kamenu goru. Tako okamenjen leži široko protegnut izmeðu Maroka i Tunisa sve do dana današnjeg.
Kada se Persej odmorio, obuo je sandale i nastavio put. U užarenom vazduhu severne Afrike torba je propustila krv koja je tekla iz Meduzine glave. Èim su njene teške kapi dotakle zemlju, izlegle su se iz njih zmije otrovnice, koje su se vremenom toliko namnožile da su u celoj zemlji uništile život i pretvorile je u pešæanu pustinju. Ali kad se to dogodilo, Persej je veæ bio daleko, na samom kraju tada poznatog sveta - u Etiopiji.
U toj zemlji je vladao kralj Kefej i Persej je odluèio da ga poseti. Kad je leteo iznad obale na kojoj se nalazila kraljevska palata, ugledao je neverovatan prizor: na steni kraj mora bila je prikovana prelepa devojka. Persej je doleteo do nje, saznao da se zove Andromeda i da je kæi kralja Kefeja i njegove žene, kraljice Kasiopeje. Prikovana je da bi svojim životom otkupila otadžbinu od morske nemani koju je u zemlju njenog oca poslao bog mora Posejdon da se osveti jer je njena majka svojom hvalisavošæu uvredila morske nimfe. Tek što je to rekla, iz mora je izronila ogromna neman. Devojka je kriknula tražeæi pogledom oca i majku, i oni su užasnuti dotrèali da se od nje oproste. U tom trenutku Persej je potegao svoj èarobni zakrivljani maè i uzviknuo da æe je spasiti ako devojku dobije za ženu. Roditelji i devojka su na to radosno pristali iako su sumnjali da æe uspeti. Persej je uzleteo i okomio se na neman, slièno kao na Meduzu. Nakon teške borbe smrtno ju je ranio, a kada se neman dovukla do obale ne bi li na izmaku snage rastrgla Andromedu, Persej ju je dokrajèio.
Tako se Persejeva poseta kralju Kefeju završila svadbenom sveèanošæu. Veselje je vladalo ne samo u palati nego i u celoj osloboðenoj zemlji. Kad je gozba bila na vrhuncu, odjeknuli su kroz dvoranu koraci naoružanih muškaraca i kroz otvorena vrata upao je odred vojnika koje je vodio bivši Andromedin verenik Finej. Oštro se okomio na Perseja, nazvao ga kradljivcem neveste i pozvao kralja da mu preda Andromedu. Kefej je stao na Persejevu stranu: mladi junak nije ukrao devojku, nego ju je stekao u borbi kad se Finej nje veæ bio odrekao. Finej nije bio voljan da razmenjuje argumente veæ je na Perseja bacio koplje, ali ga je ono promašilo i zabilo se u zid. Persej ga je išèupao i bacio na Fineja, ali je ovaj odskoèio u stranu pa je koplje pogodilo jednog njegovog pratioca. U dvorani se razbuktala nemilosrdna borba. Finej je bio nadmoæan jer je bio naoružan, a svatovi su na sveèanost došli nenaoružani. U najkritiènijem èasu Persej je pozvao prijatelje da okrenu pogled i izvukao iz torbe Meduzinu glavu. Naoružani ljudi poèeli su jedan za drugim da se pretvaraju u stene. Na kraju se i Finej pretvorio u kameni kip.
Nakon svadbe Persej se s Andromedom zaputio na Serif, gde je stigao u pravom trenutku. Polidekt je veæ èekao vojnike da mu dovedu Danaju kad napusti Zevsov hram u kojem je pred njim potražila utoèište. Ali umesto Danaje na vratima se pojavio njen sin. Kralj nije verovao svojim oèima. Bio je uveren da je Persej poginuo u borbi s Gorgonama. Kad mu je mladi junak rekao da je po njegovoj zapovesti ubio Meduzu, Polidekt je prasnuo u smeh i nazvao ga hvalisavcem i lažljivcem. "Kad ne veruješ, kralju, eto dokaza!" uzviknuo je Persej i iz torbe izvukao Meduzinu glavu. Polidekt ju je pogledao i pretvorio se u kamen.
Buduæi da Persej nije težio vladavini nad Serifom, prepustio ju je Polidektovom bratu Diktiju i vratio se s majkom i ženom u rodni Arg. Njegov deda Akrisije je pred njim pobegao bojeæi se ispunjenja starog proroèanstva i tako je Persej preuzeo vlast. Šlem koji ga je èinio nevidljivim vratio je Hadu, krilate sandale Hermesu, a èarobnu torbu nimfama. Meduzinu glavu poklonio je boginji Ateni, koja ju je prièvrstila na svoj oklop.
Persej je u Argu dugo vladao, sreæno i u miru. Kad se Akrisije uverio da mu od Dajaninog sina ne preti opasnost, vratio se u Arg. Ali nije uspeo da umakne sudbini. Na sveèanim sportskim igrama, Persejev disk, koji je mladi junak bacio svom snagom, promenio je smer, udario Akrisija u glavu i na mestu ga usmrtio. U dubokoj tuzi zbog smrti svog dede, Persej je odluèio da napusti Arg, ustupivši ga svom prijatelju Megapentu, koji je zauzvrat njemu prepustio Tirint. U njegovoj blizini Persej je sagradio gradove Mideju i Mikenu, èije ruševine i danas vladaju dolinama Arga.
Persej i Andromeda su se posle smrti pretvorili voljom bogova u sjajna sazvežða, koja se mogu videti golim okom. Alkej, njihov najstariji sin, postao je kralj u Tirintu i otac kraljaj Amfitriona. Njihovi sinovi Elektrion i Stenel postali su kraljevi u Mikeni. Hrabri muškarci su bili i njihovi sinovi Mestor i Elije, a i njihov zet Perijer, za kojeg su udali svoju kæer Gorgofonu. Podjednako hrabar je bio i njen drugi muž Ebal, a najslavniji unuk Perseja i Andromede bio je Herkul.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:05 pm

Narcis

(Grè. Narkissos, lat. Narcissus - sin reènog boga Kefisa i nimfe Liriope)

Bio je to vrlo lep i bojažljiv mladiæ, koji je najviše voleo samotna lutanja šumama. Zbog toga što je izbegavao društvo svojih drugova i drugarica nimfe su ga smatrale samoljubivim i uobraženim. Njihov podsmeh još ga je više utvrdio u uverenju da je usamljenom èoveku najlepše, pa je svojim ponašanjem izazvao njihovo otvoreno neprijateljstvo. Odluèile su da mu se osvete. Pogodna prilika im se pružila kad je Narcis prezreo ljubav nimfe Eho, koja je zbog toga umrla od tuge, pa je od nje ostao samo glas. Nimfe su zatražile od boginje Afrodite da kazni Narcisa jer on, navodno, prezire njene darove. Afrodita je na to navela Narcisa da se zaljubi u samog sebe, taènije u svoju sliku koju je ugledao na mirnoj površini šumskog jezera. Prema jednoj verziji, tako se dugo nadvijao nad jezerom, diveæi se sebi, dok nije u njega pao i utopio se. Prema drugoj, umro je od te isprazne i uzaludne ljubavi.

Kad su nimfe doznale za Narcisovu smrt, sažalile su se nad njime pa su pošle da ga traže kako bi ga dostojno pokopale. Meðutim, njegovo telo nisu našle: pretvorilo se u mirisni cvet sa šest žuto-belih latica, kako tvrdi Ovidije u Metamorfozama.

Cvet u koji se pretvorio Narcis do dana današnjeg nosi njegovo ime. U starovekovnoj Sparti narcis je bio omiljeni ornament, a u drugim grèkim pokrajinama cvet smrti. Jezero u kom se Narcis utopio nalazilo se na obroncima Helikona, u blizini Tespije. Njegovo ime je ušlo i u nauènu terminologiju, kao oznaka patološkog samoljublja, zagledanosti u sebe, "narcizma"
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:05 pm

Rekonstrukcija izgleda statue boga Zevsa u Olimpiji



Još jedno svetsko èudo je bila statua boga Zevsa - vrhovnog boga starih Grka u èiju èast su se održavale Olimpijske igre, a nalazila se na prostoru same Olimpije po kojoj su igre i dobile naziv. U vreme Olimpijskih igara prestajali su ratovi, a atlete iz Male Azije, Sirije, Egipta i Sicilije su dolazili da proslave Olimpijadu i obožavaju svog boga nad bogovima - Zevsa. Statua se nalazila u samom gradu Olimpiji, na zapadnoj obali današnje Grèke, oko 150 km zapadno od Atine.

Raèunanje vremena kod starih Grka zapoèinje 776. g.p.n.e. kada se veruje da je poèelo i održavanje Olimpijskih igara. Ogromni Zevsov hram konstruisao je arhitekta Libon i on je izgraðen oko 450. g.p.n.e. Usled rastuæe moæi antièke Grèke, jednostavni hram u dorskom stilu delovao je isuviše obièno, pa su bile potrebne krupne izmene na njemu. Rešenje je pronaðeno u izgradnji ogromne statue. Atinski skulptor Fidija dobio je ovaj "sveti" zadatak. Tokom narednih godina, hram je privlaèio posetioce i vernike iz celog sveta. U drugom veku p.n.e. izgraðena statua je uspešno renovirana, a u prvom veku p.n.e. rimski imperator Kaligula pokušao je da statuu prebaci u Rim - pokušaj je propao kada su se graðevinske skele koje su podigli njegovi radnici urušile. Kada su Olimpijske igre zabranjene 391. g.n.e. po naredbi cara Teodosija I kao paganski obièaj, nareðeno je i da se Zevsov hram zatvori. Kasnije, Olimpiju su zadesili zemljotresi, odroni i poplave, a hram je ošteæen i u požaru u petom veku n.e. Nešto pre toga, statua je prebaèena u carsku palatu u Konstantinopolju, gde se nalazila sve dok nije uništena u velikom požaru 462. g.n.e. Na mestu gde je nekada bio stari hram danas nema nièeg osim ostataka kamenja, temelja graðevine i palih stubova.

Fidija je izgradnju statue zapoèeo oko 440 g.p.n.e. Nekoliko godina ranije, on je razvio tehniku izgradnje ogromnih statua od zlata i slonovaèe pomoæu drvenog rama na koji su se postavljali komadi metala i slonovaèe, a zatim se skulptura prekrivala zlatom. Fidijina radionica i danas postoji u Olimpiji i identièna je po velièini i nalazi se na istom mestu kao i u vreme kada je postojao Zevsov hram. U njoj je Fidija vajao komade buduæe statue koji bi zatim bili sklopljeni u celinu. Kada je statua završena, jedva da je mogla da stane unutar hrama. Strabo piše: "... Iako je hram sam po sebi veoma prostran, skulptora su kritikovali što nije poštovao zadate mere. Sedeæa statua Zevsa je bila toliko velika da je njena glava dodirivala tavanicu." Po ovom opisu može se zakljuèiti da je impresivna velièina statue nju upravo i èinila tako izvanrednom. Osnova statue bila je 6,5 m široka i 1 m visoka. Visina same statue je bila 13 m - kao današnja èetvorospratnica. Statua je bila toliko visoka, da su posetioci više opisivali tron, nego Zevsa i njegovu skulpturu. Podnožje trona bilo je ukrašeno rezbarijama sfinge i figurama Pobede sa krilima, skulpturama grèkih bogova Apola, Artemide i Niobine dece, kao i mitskih biæa. Na Zevsovoj glavi nalazio se venac od maslinovog šiblja. U njegovoj levoj ruci nalazio se skiptar sa orlom na vrhu, a njegova odeæa je bila ukrašena rezbarijama životinja i ljiljana.

Bile su napravljene i kopije ove statue, ukljuèujuæi i veliki prototip u Sirenu (Libija). Meðutim, nijedna od njih nije oèuvana do današnjih dana. Tako je ova statua ostala zapamæena kao najzapaženija tvorevina grèke skulptorske umetnosti
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:06 pm

Amazonke

(Grè. Amazones, lat. Amazones - narod ratobornih žena, koji je nastanjivao severnu obalu Male Azije, ili krajeve pod Kavkazom, ili današnji Krim. Praotac im je bio bog rata Ares)

Oèigledno propadaju mitu, iako grèki istorièari govore o njima kao o istorijskom narodu. U opisima njihove društvene organizacije, koje èesto daju s pojedinostima vrednim pažnje, moguæe je pratiti tragove matrijarhalnog ureðenja. "Amazonke su bile narod" sažima mišljenje o njima Diodor Sicilski u 1. veku p.n.e. "kojim su vladale žene. Njihov naèin života vrlo se razlikovao od našeg. Žene su se obuèavale u ratnoj veštini i neko vreme su morale da služe u vojsci. Za vreme vojnièke službe ostajale su device. Nakon otpuštanja iz vojske udavale su se da bi imale decu. Ali svu vlast u javnom životu držale bi u svojim rukama. Muškarci su vodili domaæinstvo, kako to u našem društvu èine udate žene".

Ime im je, navodno, bilo izvedeno od reèi "amazos", tj. "besprse", jer su sebi, prema nekim verzijama mita, u mladosti spaljivale jednu dojku da im ne smeta pri zatezanju luka. Glavno oružje bile su im sekire. Vladar im je uvek bila kraljica. Kao i muškarci, ratovale su èesto, a u hrabrosti nisu zaostajale za njima.

Grèki junaci su èesto dolazili u dodir s Amazonkama. Uz retke izuzetke, najèešæe u ratu. Prvi se protiv njih borio junak Belerofont kada su upale u Likiju, i nagnao ih u bekstvo. Protiv njihove kraljice Hipolite krenuo je u ratni pohod i junak Herkul. Atinski kralj Tezej, koji ga je pratio, doveo je kuæi kao robinju zapovednicu njihove vojske, Antiopu, i njome se oženio. Njene drugarice su došle da je oslobode, ali se Antiopa zaljubila u Tezeja, branila s njim Atinu i u borbi poginula. Amazonke su s Grcima poslednji put ukrstile oružje u trojanskom ratu. Njihova kraljica Pentezileja je došla u pomoæ opsednutoj Troji i pala u dvoboju s ahejskim junakom Ahilom. Grci su Amazonkama izruèili Pentezilejino mrtvo telo, ali su se one zauzvrat zaklele da više nikada naæe ratovati protiv Grka. Svoju zakletvu su održale i u mitovima je ostalo samo seæanje na njih.

Grci su smatrali da su Amazonke utemeljile brojne maloazijske gradove, koji su danas veæinom u ruševinama. Meðu malobrojne izuzetke se ubraja Smirna (današnji turski Izmir). Ime Amazonki preneseno je, èudnim sticajem okolnosti, i u Novi svet. Kad se 1541. godine Francisko Orelano, kapetan konkvistadora Gonzalesa Pizaroa zaputio tokom najveæe južnoamerièke reke da dovede pomoæ svojoj desetkovanoj armiji, naišao je na njenom ušæu na indijanska plemena èije su poglavice bile žene. Pod uticajem antièke literature, reku na èijim obalama su vladale žene nazvao je Amazonom.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:06 pm

Tiha, Nemeza i Nemesis

Tiha (sreæa – po Athumanunhu) Zeusova je kæi koju je on osobno obdario moæima odreðivanja sudbine za sve smrtnike. Baš poput Dike (pravda – po Athumanunhu) koja sjedi Zeusu na ramenima i Adeon (sram, stid – po Athumanunhu), te Tihe u paketu se pojavljuju i Nemeza (ono što pripada po zakonu – po Athumanunhu) i Nemesis (božanska osveta – po Athumanunhu). Dok su prva èetiri božanstva djeca Zeusova, Nemeza je nimfa, odnosno božica smrti kojoj kasnije drevni Rimljani prikljuèuju njezinu dvojnicu božicu Fortunu umjesto Tihe drevnih Grka. No, dobro. Dakle, Nemezu proganja Zeus u ljubavnoj požudi preko cijele Zemlje i preko mora sinjih, ali ona je stalno uspješno mijenjala svoje oblièje. Napokon kada je uzela oblièje labuda Zeus ju je 'uspješno' zaskoèio i uspio obljubiti. Kasnije Nemeza je snijela jaje kao labud, a iz jajeta se rodila Helena predivna, ljepotica koja æe kasnije postati uzrokom Trojanskog rata. Tako Tiha hoda Svijetom i žonglira loptu, te ne odgovara za svoje postupke kada nekoga daruje obiljem, a nekoga neimaštinom. No, kada bi onaj koji je darovan iz 'roga obilja' Tihe zaboravio prinijeti žrtvu bogovima, ili svoje bogatstvo podijeliti sa sugraðanima koji žive u neimaštini, pojavljivala bi se strašna starica Nemesis ili kako Athumanunh voli napisati – 'božanska osveta.' No, da Vi nekom prilikom ne bi bili zbunjeni Nemeza je kæer Oceanova i ima nešto od Afroditine ljepote.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:06 pm

Nikta

(Grè. Nyks, lat. Nox - kæi prvobitnog Haosa, boginja noæi i otelotvorenje noæi)
U mit je pre svega ušla po svojim potomcima. S bogom veène tame Erebom rodila je Etera, veèito svetlo, i vedri dan Hemeru, a posle je na svet bogova i ljudi donela manje ugodna biæa. Kad je titan Kron osakatio svog oca Urana i oteo mu vlast, Nikta je, obuzeta srdžbom, sama od sebe rodila boga smrti Tanatosa, kere, boginje nasilne smrti, Eridu, boginju svaðe, Apatu, boginju obmane, boga sna i snova Hipnosa, Nemezu, boginju odmazde, i druge. Prema nekim predanjima, njene kæeri su bile i boginje osvete Erinije i Hesperide, èuvarice Herinog drveta sa zlatnim jabukama. Ljudima je Nikta bila više sklona nego njeni potomci: smirivala je uzburkane strasti, donosila spokojstvo, a bodrila je i podsticala misao. O Nikti je inaèe poznato da je s olimpskim bogovima uèestvovala u borbi protiv pobunjenih Giganata.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:06 pm

Pir ili Neoptolem

(Sin Ahila i njegove ljubavnice Dejdamije. Lat. Pyrrhus, grè. Pyrrhos - Latinsko ime Neoptolema, kome su antièki autori, zbog boje njegove kose, dali nadimak Pirhos - "riðokosi".)
Rodio se na ostrvu Skiru. Njegova majka je bila kæi skirskog kralja Likomeda, u èijoj je palati Ahil živeo pre svog odlaska u trojanski rat. Kad je Ahil pao u bici za Troju, na Skir je doplovio itaèki kralj Odisej i pozvao Neoptolema da se pridruži ahejskoj vojsci i nastavi delo koje njegov otac nije mogao da dovrši. Neoptolem je s radošæu prihvatio Odisejev poziv, ukrcao se na laðu i nedugo zatim zauzeo Ahilovo mesto u redovima ahejske vojske koja je opsedala Troju.

Iako je bio mlad, isticao se pred drugim ahejskim ratnicima hrabrošæu i snagom. Meðutim, nedostajala mu je jedna oèeva crta: velikodušnost. U "trojanskom konju" dospeo je s odabranim borcima iza bedema opsednutog grada i poveo odred koji je osvojio kraljevsku palatu. Bez milosti je ubio starog kralja Prijama pred oèima njegove žene i dece, sasekao je sve njegove potomke i zarobio Andromahu, ženu Hektora, vrhovnog zapovednika trojanske vojske, koji je pao u boju s Ahilom.

Neoptolem se sreæno vratio iz trojanskog rata i nastanio u Ftiji, gde je nasledio presto svog dede Peleja. Oženio se Hermionom, æerkom spartanskog kralja Menelaja, koja je od ranije bila verenica Oresta, sina vrhovnog zapovednika ahejske vojske pod Trojom, Agamemnona. Prema predanju iz novijeg vremena, Neoptolem je s Hermionom loše postupao, pa ga je Orest zbog toga ubio.

S poznatom "Pirovom pobedom" ovaj pobednik iz Troje nema ništa zajednièko. Reè je u stvari o pobedi epirskog kralja Pira nad Rimljanima, 279. godine p.n.e. kod Auskula u Apuliji, koja je postignuta uz tako velike gubitke da je Pir posle pobede uzviknuo: "Još jedna takva pobeda i ja sam uništen!"
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:06 pm

Kefal

(Grè. Kephalos, lat. Cephalus - sin boga Hermesa i njegove ljubavnice Herse, æerke prvog atinskog kralja, Kekropa.)



Bio je lep kao bog, a podjednako lepa bila je i njegova žena Prokrida, kæi Erehteja, treæeg atinskog kralja. Osim Prokride, Kefal je voleo još samo lov, nije želeo vlast, niti je èeznuo za drugim ženama. Bio je obdaren mnogim ovozemaljskim dobrima i živeo je sreæno i zadovoljno. Možda bi tako doživeo i kraj svojih dana, da se u njega nije zaljubila Eos, boginja praskozorja, i odnela ga na sam kraj sveta. Uprkos svim njenim obeæanjima i zavoðenju, saèuvao je vernost Prokridi i molio boginju samo jedno: da ga pusti kuæi. Na kraju je Eos uslišila njegovu molbu, ali ga je navela na to da se uveri da li mu je Prokrida verna onako kao on njoj. Poznavala je, naime, žene i bila uverena da æe se na taj naèin osvetiti Kefalu. Kefal je pristao da na sebe primi lik tuðinca i sreæan se vratio Prokridi.

U poèetku je sve bilo onako kako je zamišljao: Prokrida je odbijala sve njegove ponude, ponavjaljuæi da je udata i svom mužu verna žena. Kada je pokušavao da je uveri da je njen muž poginuo, odgovarala je da æe mu ostati verna i posle smrti. Kefal je zatim stavio pred nju skupoceni nakit i Prokrida se pokolebala. U trenutku kada se više nije kolebala, Eos je Kefalu vratila njegov pravi lik, a Prokrida je ponižena i postiðena pobegla u planine.

Kefal se dugo nije oporavljao od razoèaranja, ali je s vremenom prevladala èežnja za Prokridom, pa je pošao da je traži. Našao ju je u Artemidinoj pratnji i boginja mu je kao njenom poštovaocu vratila Prokridu. Štaviše, dozvolila je da mu Prokrida pokloni darove koje je od nje dobila: èarobno koplje koji nikada ne promašuje cilj i lovaèkog psa kojem nije moglo da umakne nijedno živo biæe.

Pa ipak, s Prokridinim povratkom sreæa se nije vratila u Kefalov dom. Neki pastir je (u poverenju) rekao Prokridi da je èuo Kefala kako u šumi doziva neku Nefelu. Pastiru mitologija oèigledno nije bila jaèa strana i nije imao nikakvog smisla za pesnièku metaforu: Nefela je boginja oblaka i kad je Kefal uzvikivao njeno ime, mislio je na oblak u èijoj senci je hteo da se odmori nakon napornog lova. Prokrida se sledeæeg jutra zaputila u šumu i sakrila u grmlju blizu èistine na kojoj je Kefal obièno odmarao. Tada je zaèula njegov glas: "O, Nefelo, ljubavi puna, doði, umor odagnaj moj...!" Postalo joj je jasno da je Kefal došao na sastanak s boginjom. Nije mogla da se obuzda i zajecala je. Kefal je skoèio i, misleæi da se u grmlju skriva divljaè, bacio koplje. Èuvi Prokridin krik bola, Kefalu je bilo jasno da je pogodio svoju ženu. Rana je bila smrtonosna. Kada više nije mogao pomoæi Prokridi niti joj olakšati fizièki bol, olakšao joj je barem duševni: objasnio joj je tragièni nesporazum s uzvikivanjem imena boginje i tako je Prokrida umrla u njegovom naruèju sa osmehom na usnama.

Kao i svako drugi ko je ubio èoveka, i Kefal je morao da napusti svoj rodni grad. Utoèište je našao u Tebi i pomogao da se grad oslobodi divlje teumeške lisice, kojoj su Tebanci svakog meseca morali da žrtvuju po jednog deèaka. S kraljem Amfitrionom pošao je zatim u rat protiv njegovog neprijatelja Tafija. Nakon pobede dobio je od Amfitriona ostrvo na zapadnoj obali Peloponeza, koji je prema svom imenu prozvao Kefalenija.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:07 pm

Pan

(Grè. Pan, lat. Pan - sin nimfe Driope i boga Hermesa, ili nimfe Enide i Zevsa, bog šuma, lovaca i pastira).



Rodio se s kozjim nogama, rogat i bradat, pa je i njegovu majku obuzeo takav strah (koji se i danas po njemu naziva "paniènim") da je pobegla i napustila ga. Ali Hermes je prihvatio malog Pana i odneo ga na Olimp. Bogovi su se toliko smejali Panovom izgledu da je pobegao s Olimpa obuzet stidom i sakrio se u arkadijskom šumama. Tu je i odrastao napušten od svih, a tu je najviše i boravio. Bavio se napasanjem stoke i sviranjem na fruli. Njegovo najmilije društvo bili su satiri, a najdraže drugarice nimfe. Èesto se pridruživao i veselom društvu boga vina Dionisa. Od bogova je najviše voleo Apolona. Upravo je Pan upoznao Apolona s umeæem vraèanja, iako je znao da æe njegov uèenik utemeljiti suparnièko proroèište u Delfima, zbog èega æe trpeti njegovo proroèište u Arkadiji.

Pan je prvobitno živeo u šumama Arkadije, zatim su ga ljudi sretali po celom grèkom svetu, a najzad i u rimskom, gde se izjednaèio sa starim bogom Faunom. U najstarije doba bio je samo zaštitnik šuma i pastira, a posle je postao zaštitnik èitave prirode. Poštovali su ga posebno na selu.

O Panu se saèuvalo mnogo prièa, najviše o njegovim neuspelim ljubavnim pustolovinama. Zaljubio se u nimfu Pitiju, ali se ona od straha pred njim pretvorila u omoriku. Borio se za naklonost prelepe nimfe Siringe, ali je ona radije skoèila u vodu i pretvorila se u trsku kako bi se spasila od njegove nasrtljivosti (od te trske Pan je sebi napravio sviralu koju je po njoj nazvao siringa). Uspeha je jedino imao kod nimfe Eho, koja ga je po gorama pratila kao jeka. S njim nije mogla da progovori ni reèi jer ju je jednom prilikom boginja Hera kaznila tako da ne sme ni sa kim prva da progovori, èime ju je toliko izmuèila da je od Eho ostao samo glas. Inaèe, o Panu je kolala i prièa vezana za njegovo nadmetanje u sviranju s bogom Apolonom na gori Tmolu. Razume se da je Pan u tom nadmetanju izgubio, jer sa svojom sviralom nije mogao da pobedi Apolonovu zlatnu liru. To nadmetanje ušlo je u mit o po neèemu drugom: dok je ono trajalo kralj Mida dobio je magareæe uši.

Ljudima je Pan bio posebno sklon, a najviše je voleo pastire kojima je pomagao u èuvanju stada. No na jedno su morali da obrate posebnu pažnju: da mu ne smetaju dok spava. Kad bi ga neko iznenada probudio, skoèio bi na neobazrivog napasnika i tako ga preplašio da bi èoveka obuzeo "panièni strah". Dogaðalo se da strahom ispuni èitave vojske. Tako je u bici kod Maratona, 490. god. p.n.e. preplašio Persijance. Zahvalni Atinjani podigli su mu svetilište u peæini na severnom obronku Akropolja. Arheolozi su tu i pronašli krajem XIX veka.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:07 pm

Pandora

(Grè. Pandora. lat. Pandora - žena titana Epimeteja, koja je na svet donela zlo i patnju)



Kad je titan Prometej, prijatelj i zaštitnik èoveèanstva, nauèio ljude da koriste vatru, služe se spravama, obraðuju polja, grade kuæe, leèe bolesne, zatim da èitaju, pišu i raèunaju, ljudima je svanula zora sreænog života. Postali su razumniji i toliko moæni da su prestali da se boje bogova. To se, naravno, nije svidelo najvišem bogu Zevsu. Uništiti èoveèanstvo nije mogao, kako je to najpre nameravao, pa je odluèio da na ljude pošalje zlo i bar tako im zagorèa život. Naredio je bogu Hefestu da od zemlje i vode napravi predivnu devojku, a kad je Hefest to uèinio, udahnuo joj je život i zamolio sve bogove da je bogato daruju.

Bogovi su bili široke ruke pa su joj osim dobrih darova dali i takve kojih su sami hteli da se reše. Zevs je devojci dao ime Pandora ("Svedajuæa") i zapovedio bogu Hermesu da je sa svim tim darovima, zatvorenim u èvrstoj škrinji, odvede na svet Prometejevom bratu Epimeteju. Zevsova namera se ostvarila: Epimetej se u Pandoru zaljubio i, uprkos Prometejevim opomenama, njome se oženio.

Pandorina sudbonosna kutija nije bila dugo pod kljuèem. O tome kako je došlo do njenog otvaranja postoje dve verzije: prema jednoj, Pandoru je na to nagovorio Epimetej, a prema drugoj, Pandora je sama podigla poklopac i u taj èas su iz kutije izletele sve nevolje, sva zla, bolesti, muke i stradanja i razleteli se po èitavom svetu. Pandora je poklopac brzo zatvorila, ali u kutiji je ostalo još samo ono što su beda i patnja potisnuli na samo dno: nada.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:07 pm

Pegaz

(Grè. Pegasos, lat. Pegasus - krilati konj koji je izleteo iz tela Gorgone Meduze kad joj je junak Persej odrubio glavu)



Leteo je brzinom vetra, a živeo je na visokim gorama, na Parnasu u Fokidi i na Helikonu u Beotiji. U helenskom gaju, posveæenom muzama, jednom prilikom se spotaknuo i na tom mestu je nastao izvor Hipokrena. Kad je Pegaz bio žedan, spuštao se s oblaka na izvor Pirenu na Akrokorintu. Tamo ga je uhvatio junak Belerofont da uz njegovu pomoæ ubije neman Himeru koja je živela u Likiji, u dubokoj guduri pristupaènoj jedino iz vazduha. Nakon Himerine smrti Pegaz je ostao u Belerofontovoj službi. Kad je Belerofont odluèio da na njemu uzleti na Olimp, Zevs ga je kaznio za tu drskost, poslavši na Pegaza besnilo, tako da Belerofont nije više mogao da se na njemu održi, pa je pao na zemlju i poludeo.
Pegazovim ocem se smatra bog mora Posejdon, kao stvoritelj konja.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:10 pm

Dioskuri

(grè. Dioskuroi, lat. Dioscuri ili Gemini - braæa Kastor i Polideuk, najslavniji dorski junaci nakon Herkula)



Rodili su se kao blizanci, ali su ipak bili samo polubraæa. Kastorov otac je bio spartanski kralj Tindarej, Polideukov Zevs, a majka im je bila Tindarejeva žena Leda. Imali su dve sestre: Helenu koja je, kao i Polideuk, bila Zevsova, i Klitemnestru koja je bila Tindarejeva kæerka. Braæa su se isticala hrabrošæu, snagom i odvažnošæu, uvek su se borili rame uz rame, a kao i svojim junaèkim delima proslavili su se iskrenom bratskom ljubavlju.

Polideuk je kao Zevsov sin bio besmrtan i imao divovsku snagu. Niko od ljudi mu nije bio ravan u borbi. Smrtni Kastor bio je vešt vozaè bojnih kola i polazilo mu je za rukom da ukroti i najplahovitije konje. U mladosti braæa su dobila solidno obrazovanje, i njihovi oèevi i uèitelji su s pravom mogli da budu ponosni na njih. S junakom Jasonom uèestvovali su u pohodu Argonauta u Kolhidu, s Meleagrom u lovu na opasnog kalidonskog vepra, s Herkulom u ratu protiv Amazonki. Iz svih pohoda vratili su se ovenèani slavom. Oslobodili su i svoju sestru Helenu kad ju je kao sasvim mladu oteo atinski kralj Tezej, uz pomoæ lapitskog kralja Piritoja. Njenu drugu otmicu (koju je izvršio trojanski kraljeviæ Paris) braæa više nisu mogla da spreèe. U to vreme su veæ spadali u heroje, za koje pesnik kaže da se ne hrane hlebom i vinom ovog sveta. Naime, za Kastora i Polideuka se ne može utvrditi da su za vreme druge Helenine otmice, koja je bila uzrok trojanskog rata, veæ bili mrtvi, ali nisu više bili ni meðu živima.

Ta neobièna okolnost imala je, meðutim, sasvim obièan uvod. Sa Linkejem i Idom, sinovima mesenskog kralja Afareja, ukrali su jednom prilikom u Arkadiji stado bikova. (Kraða stoke bila je u herojsko doba sasvim uobièajen posao kraljeva i kraljevskih sinova, slièno kao kasnije osvajanje tuðih zemalja). Pri deobi plena zametnula se kavga za koju je bio kriv Ida jer ih je prevario. Blizanci su zbog toga upali u Meseniju i odveli celo stado zajedno s delom koji je pripadao drugoj dvojici, a da bi ih do kraja razljutili, oteli su i njihove neveste. Buduæi da im je bilo jasno da Ida i Linkej neæe hteti da ih puste da odu, blizanci su se sakrili u šuplje deblo da bi ih doèekali i napali iz zasede. Ali Linkejev oštar pogled proniknuo je kroz drvo, a Idina strela probila stablo i zarila se u Kastorove grudi. Polideuk je skoèio iz svog skrovišta i bacio se na njih da osveti smrt svoga brata. Prvo je dostigao Linkeja i ubio ga jednim udarcem šake. Zatim se bacio na snažnog Idu. Nemilosrdni boj odluèio je Zevs: iz oblaènih visina poslao je munju i njome spalio Idu. Ali Polideuk se umesto zahvaljivanjem, Zevsu obratio kletvom i prebacivanjem što mu nije dao da umre zajedno sa Kastorom. Prokleo je i svoju besmrtnost koja ga je spreèila da podeli sudbinu sa svojim bratom. Zevs je pokušao da ga umiri, ali uzalud. Najzad mu je dao da bira: ili æe veèno mlad živeti meðu olimpskim bogovima, ili æe jedan dan boraviti u tamnom Hadovom carstvu sa bratom, a jedan dan na svetlom Olimpu. Polideuk je s radošæu odabrao drugu moguænost. Tako su, kako kaže Homer, oba brata "jednog dana živi, a drugog opet mrtvi: poštovanje što ga stekoše tako, bogovima su besmrtnim nalik".

Kao i mnogi drugi junaci, i Dioskuri su iz grèkih mitova prešli u rimske. Rimski istorièari tvrde èak da je bitku s Latinima kod Regilskog jezera 496. godine p.n.e. odluèila rimska konjica na èije su se èelo stavili Kastor i Polideuk glavom (lat. Castor i Pollux).

Slava Dioskura preživela je hiljade godina: i danas ih u vedrim noæima možemo videti na nebeskom svodu kao sazvežðe Blizanaca.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:11 pm

Erinije

(Grč. Erinyes, lat. Furiae - boginje osvete i prokletstva, službenice boga podzemnog sveta Hada i njegove žene Persefone)




Njihovo poreklo nije sasvim razjašnjeno. Homer o njemu ne kaže ništa. Rodile su se iz prvog krvnog delikta na svetu, iz kapi krvi boga neba Urana, koga je ranio njegov sin Kron. Te kapi krvi su pale na boginju zemlje Geju i tako je oplodile. Ishil ih naziva kćerima tamne noći Nikte. Sofoklo kćerima boga tmine Skotosa i boginje zemlje Geje. Stariji pesnici ne navode ni njihov broj ni imena. Homer na jednom mestu spominje samo jednu Eriniju, a drugde nekoliko njih. Takođe i Euripid piše da ih je bilo tri, a kasniji autori navode i njihova imena: Alekta, Tizifona i Megera.

Glavni zadatak Erinija bio je da progone počinioce zločina u kojima je pala krv, kao i one koji su nasilno prekršili neotuđiva čovekova prava. Progonile su, dakle, ubice, provalnike, krivokletnike, buntovnike i one koji su razarali porodične veze. Kažnjavale su nepravde, štitile siromašne, nezaštićene ljude, posebno strance bez otadžbine, i siročad. Na zemlju su dolazile iz podzemnog sveta, zaogrnute gustom maglom, koja ih je činila nevidljivima. Obilazile su sela i puste krajeve tragajući za krivcima, a kad bi ih našle, nemilosrdno su ih mučile. Pred njima se nije moglo uteći, pa čak ni u podzemni svet, jer su i tamo imale jednaku moć kao na zemlji. Pred njima je bila nemoćna i kraljevska, sveštenička i svaka druga vlast. Čak i sami bogovi su morali da budu na oprezu pred njima.

Zanimljivo je da su Erinije mrzeli i bogovi i ljudi, iako pravedni nisu morali da ih se boje. Možda je koren toga u činjenici da niko na svetu ne može čiste savesti reći da se nikada ni o šta nije ogrešio. Ili jednostavno zato što su Erinije progonile i one koji su zločin počinili nesvesno, ili čak i protiv svoje volje. Prema nekim autorima, na zločin su i same navodile. Te njihove negativne osobine očigledno su prevladavale pozitivne, slično kao što ljudi grižu savesti ne mogu da umire iako učine i poneko dobro delo.

Osim tih strašnih i nepomirljivih Erinija grčki mitovi i legende poznavali su i pomirljive Erinije, koje su se nazivale Eumenidama, tj. "Dobrohotnima". Čini se da je to u vezi s dvostrukom naravi tih boginja kao utelovljenja griže savesti, ali je jednako moguće da su Erinije u davno doba imale prijatniju, blažu ćud. Pesnici klasičnog doba objašnjavaju tu dvostruku narav Erinija njihovom sposobnošću da menjaju obličje. Eshil, na primer, time što ih je udobrovoljila boginja Atena, koja je štitila progonjenog Oresta. Uprkos tome, u grčkim mitovima i kultu kasnijih vremena prevladalo je prvo poimanje Erinija, onih pogubnih razaralačkih i nepomirljivih boginja. I zločinačke žene i one iz sveta legendi i iz stvarnog sveta, takođe su nazivane Erinijama, na primer Klitemnestra, Medeja i druge. Uostalom, njihovim latinskim imenom Furije i danas se označavaju jarosne i agresivne žene.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:11 pm

Faeton

(Grč. Phaethon, lat. Phaethon - sin boga sunca Heliosa i njegove ljubavnice Klimene)





Zračio je lepotom poput sunca i bio ponosit kao bog. To se nimalo nije sviđalo Zevsovom sinu Epafu, zato ga je u svađi, koja se među njima zametnula, nazvao potomkom ništavnog smrtnika. Faetona su te reči duboko uvredile, ali sigurnost kojom je to Epaf izjavio pobudila je u Faetonu sumnju. Njegova ga je majka, međutim, uveravala u njegovo božansko poreklo, a ako ne veruje, neka ode Heliosu, koji sigurno neće poreći da je njegov otac.

Faeton je otišao u Heliosovu palatu gde ga je bog sunca ljubazno primio i javno potvrdio da mu je otac. Ali ni ta izjava nije umirila Faetona. Tražio je dokaz. Helios je na to ustao i kraj svetih voda reke Stiksa zakleo se najsvetijom zakletvom da će mu ispuniti svaku želju. Faeton je na trenutak razmišljao, a zatim izrekao neverovatnu želju: da mu Helios na jedan dan pozajmi sunčana kola u kojima se vozi nebeskim svodom. Helios se zaprepastio, odvraćao ga od toga i uveravao sina da neće moći da vlada krilatim konjima ni da savlada strah koji će ga obuzeti kad pogleda s nebeskog svoda. Faeton je, međutim, ustrajao u svojoj želji, a kad nije hteo da prihvati nijedan od ponudjenih očevih dokaza, Helios mu je želju ispunio. Faetonova vožnja završila je upravo onako kako je prorekao Helios: kratko se radovao tome što osvetljava Zemlju. Krilati su konji osetili da njima ne upravlja čvrsta ruka i skrenuli sa svoje uobičajene staze kojom su svakodnevno prolazili. Uzleteli su visoko prema sasvežđima Škorpiona i Bika, a kad su se našli pred Kentaurom, prestrašili su se od njegovog nategnutog luka i sleteli sasvim nisko ka zemlji. Od žara sunčanih kola uzavreli su Eufrat i Oront, Ister i Tibar. Nil je pobegao na kraj sveta i sakrio svoj izvor tako da ga niko (sve do prošlog veka) nije uspeo da nađe. Oganj Heliosovih kola koja su se obrušvala spržio je plodne ravnice Arabije, Nubije i Sahare i pretvorio ih u peščane pustinje. Stanovnicima Afrike opržio je kožu tako da su zauvek ostali crni. No katastrofa time jos nije bila završena: od sunčane jare počelo je sahnuti more, zemlja je popucala i otvorilo se Hadovo podzemno carstvo. Tada se podigla gnevna majka zemlje Geja i preteći pozvala najvišeg boga Zevsa da svemu tome učini kraj, inače će izgoreti svet, srušiti se nebesa i sve će se sunovratiti u prvobitni haos. Najviši bog poslušao je Geju: munjom je oborio Faetona u bezdan. Njegove sestre Helijade, ožalošćene njegovom smrću, pretvorile su se u topole. Od njihovih suza koje su padale u hladne vode reke Eridana, pored koje je Faeton našao svoj grob, nastao je, kažu, ćilibar.
Faeton je umro da na zemlji ne bi izumro život. S obzirom na sudbinu čovecanstva, to je, nema sumnje, bilo spasonosno. Međutim, Faetonovoj hrabrosti divili su se mnogi. Nimfe, koje su našle njegovo sprženo telo pokraj reke Eridana, postavile su natpis nad njegovom grobnom humkom, stihove kakve nalazimo na spomenicima junaka: "Pao je, ali na velikom, hrabrom delu".
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Administrator
Administrator
Administrator
Administrator


Muški
Broj poruka : 773
Godina : 45
Lokacija : Pancevo
Datum upisa : 29.10.2008

Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10Sre Nov 26, 2008 8:11 pm

Grifon

(Grč. Gryps, lat. Griphus - mitsko čudovište, nastao od lava i orla)



U Grčku a otuda u Rim, grifoni su dospeli sa Istoka, gde su nastali mnogo pre "klasičnog starog veka", kao vrsta fantastičnih bića kojima su tamošnji narodi nastanili svet svoje fantazije. Najstarija od tih stvorenja poznata su nam iz Egipta. To su u najčešće kombinacije lava i ptice i lava i čoveka, od kojih je najpoznatija Sfinga. Iz Mesopotamije dolazi mešanac lava ili bika i čoveka, i lava i ptice grabljivice, škorpiona i čoveka, raznih zmajeva i sl. Najpoznatiji njihovi predstavnici bili su siruši ("vavilonski zmajevi") i kerubini, krilati bikovi-stražari s ljudskom glavom. Kako su se od tih bića razvili grifoni, nije pouzdano utvrđeno. Može se reći da je u Egiptu prevladao tzv. ptičji tip, a u Mesopotamiji i Persiji lavlji tip. Na grčkom tlu se susrećemo s grifonima najpre na umetničkim predmetima sa Krita (iz 17-16. veka p.n.e.) a zatim iz Sparte (8-7. vek p.n.e.)

Ta bića se u književnosti prvi put pominju kod Hesioda, ali taj podatak potiče od starovekovnog komentatora njegovog dela. Prvi ih u prvoj polovini 5. veka p.n.e. spominje Herodot. Piše da su to čudovišta s lavljim telom, orlovskim krilima i kandžama, koja žive negde daleko na severu Azije, čuvajući tamo od jednookih Arismapana bogata ležišta zlata. Eshil ih naziva "Zevsovim psima s ptičjim kljunom koji ne laju". Kasniji autori su doznali nešto više o njima. Grifoni su, navodno, bili jači od bilo koje druge životinje, sa izuzetkom lava i slona. Čovek je mogao da ih se domogne samo neposredno što su se izlegli, a živeli su u Indiji ili Baktriji. U Indiji su progonili kopače zlata, ali ne zbog zlata, već zbog straha za svoju mladunčad. U Baktriji su kandžama sami grebali i iskapali zlato i od njega gradili svoja gnezda, a ljudi su u svojoj pohlepi za zlatom skupljali otpatke od njihovih gnezda. Grifoni nisu došli u neposredan dodir sa junacima grčkih mitova. Od bogova je vezu s njim, još uvek nejasnu, imao jedino bog Apolon.
Nazad na vrh Ići dole
https://malosokace.serbianforum.info
Sponsored content





Grčka mitologija - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 2 Clock10

Nazad na vrh Ići dole
 
Grčka mitologija
Nazad na vrh 
Strana 2 od 3Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
MALO SOKAČE :: D i s k u s i j a :: Kultura i obrazovanje-
Skoči na: